Natapala je lice i misli,
rasplamsala zjene,
razgalila njedra
i prelila srce srećom
neopisivo snažnom u trenu
najljepšem …

Ta draguljna suza
plača i smijeha u meni
razlistala se krvotokom
u čudesan krijes boja i sjaja
s kliktajem plesa na obzorju
preljeva uzburkanog

i otvorila put svjetlucaju novom
kroz muziku i poj duše
ustitrale sred divnog ugođaja
s prožimanjem u letu
svečanom i lelujavom vjetru –
stajala sam na svojim nogama

i dodirnula radost i nebo u sebi
zaogrnuta plaštem ljubavi moćne
s pramenjem oduševljenja i zanosa
na vrhu planine osjajene cvatom
kroz koji je otjecala tuga i bol
sred očajnih misli nakupljena …

Post scriptum:

Eksplozija u drhtaju boja
i razlomljena tuga
još i danas blisko protitra
draguljna suza
kao krijes i sjaj u mislima
nezaboravano drag doživljaj
čudesan i neprotumačiv dar
kad ljubav izlijeva moć
i ozari srce vjerom u borbu
i nemoguće postaje moguće …

Zdenka Kirin iz prozno poetskog ciklusa “Zov daljina