Pao je mrak i slabo se vidi crta između neba i zemlje. Tek po glasovima šetajućih ptica mogu znati gdje je gore, a gdje dolje jer dubim na glavi već neko vrijeme i tako posmatram korijenje u zraku i grane na zemlji. Ptice koje su nekada letjele spustile su svoja krila. Njima jedino metu ispred koraka da im perje ofucano i na nekim mjestima jedva se drži za kožu. Svaki put kada jedno pero otpadne, ima više mogućnosti da se pretvore nazad u reptile. Prapamćenje je dobilo svoje mjesto već uhodanih tabana u genovima evolucije. Nebo je sve gušće i teško je poletjeti bez slijetanja olovnih krila koja bi se kad tad slomila. Jezik im omekšao, a tek vrat je postao tako vrteći da im više ne treba tako zvani instinkt ptica sa očima na potiljku. A u njima još ima ptica jer im je vid još oštar, pa ga koriste za posmatranje oblaka i tako znaju kada će kiša. Tako sam naučio od ptica, da kada se nagovještavaju pljuskovi, ptice uznemireno gledaju prema nebu, a skačući dižu prašinu da bi tako upozorili ostale još leteće primjerke te vrste. U stvari, kada je ovako oblačno i zakukumuljeno, ništa mi nije jasno. Pitam se jedino tko će zamijeniti ptice na nebu jer ima još nekoliko prostora za let. Sada avioni lete u višim sferama stratosfere da uštede na gorivu, a zrak je zagađeniji jer se na ozon vežu tvrdi djelovi koji su se već dobro nakupili. Plašt ozona je sve tanji i tako više propustan UV zrakama, pa je zrak puno gušći, tako da ga režu ogromnim helikopterima. Ono viška što padne na zemlju, reciklira se i prave se novi oblaci ako ima previše sunca da ne bi Zemlja izgorjela. E pa, sad vidite zašto dubim na glavi jer je odmah iznad tla zrak najrjeđi i lakše se diše.
18 komentara za "Dubim na glavi jer se lakše diše"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.
16/04/2018 at 12:27 pm Permalink
Salke, sa osmjehom sam pročitala naslov,ali tekst me je natjerao na razmišljanje .Zanimljivo štivo sa dozom humora . Pozdrav ti šaljem 🙂
16/04/2018 at 1:15 pm Permalink
Hvala ti Suzy, drago mi je:)
Budi mi dobro i lijep ti pozdrav!:)
16/04/2018 at 3:34 pm Permalink
Malo šale, a mnogo krute zbilje. Sjajan tekst:)
17/04/2018 at 8:56 am Permalink
Hvala ti Mihaela na ovakvim riječima toplim. Malo trebam unijeti više akcije slijedeći put.
Lijep pozdrav i dan!:)
16/04/2018 at 4:05 pm Permalink
Šaljivo, a opet vrlo poučno i realno, mnogo se može naučiti i spoznati iz ove priče. Riječ biva jača od mača kako bi ja rekao, a i neki puno prije mene. U svakom slučaju odlično. Vozdra Sašoslave.
17/04/2018 at 8:55 am Permalink
Lean, hvala ti od srca. Znače mi tvoje riječi puno.
Uživaj u danu i vozdra jarane moj!:)
16/04/2018 at 4:29 pm Permalink
Naslov šaljiv, ali tekst jako ozbiljan. Dobar!
17/04/2018 at 8:53 am Permalink
Hvala ti, Brankini!
Uživaj dan i pozz!
16/04/2018 at 5:36 pm Permalink
zanimljiv i poučan tekst, veliki pozdrav
17/04/2018 at 8:53 am Permalink
Hvala ti Danijelče!
Uživaj i pozz!
16/04/2018 at 6:21 pm Permalink
Neuobičajena kombinacija šale i zbilje koja nagoni na razmišljanje!VP
17/04/2018 at 8:52 am Permalink
Hvala ti, Maka!
Lijep pozdrav:)
17/04/2018 at 7:28 am Permalink
Pročitavši naslov očekivala sam nešto sasvim drugo.Vrlo ozbiljnu temu, začinio si dozom humora. Izvrsno!!!
VP, prijatelju!
17/04/2018 at 8:52 am Permalink
Hvala ti prijateljica. Drago mi vrlo da ti se dopada.
Budi mi dobro i uživaj dan!:)
17/04/2018 at 7:56 am Permalink
Okrenuo se svijet naopako pa se i čovjek mora prilagoditi. Spojio si tragediju Zemlje sa šalom pa je humor, bez obzira na vrckav stil pisanja, ustvari crn. I snažan. Pozdrav, Salke!:)
17/04/2018 at 8:51 am Permalink
Hvala ti Marija! Drago mi je da ti se sviđa tema pisanja, pa i stil.
Uživaj dan!:)
17/04/2018 at 8:56 am Permalink
Posmatranje korijenja u zraku i grana na zemlji. Neke vragolije, dosjetke, reklo bi se dok se ne krene maticom i usmjeri prema jednom zanimljivom i potrebnom uglu posmatranja, zaključivanja, bivanja. Imam bezbroj onih BRAVO za tebe, Saša!!!
17/04/2018 at 8:58 am Permalink
Hvala ti Mirko na tvom opširnom komentaru kroz tvoje dobro zapažanje teksta. Drago mi vrlo te čitati.
Vozdra jarane moj:)