Duša mi luta

U zabludi neke tihe noći
prokleo sam dio života
gdje tvoje ime ima breme
neke davne prošlosti.
A opet bilo je jučer.
Tako davno, tako sada.
Sjećaš li se udaha na postelji,
nježog dodira, lažne budućnosti,
uzaludne, čini se, sadašnjosti.
Vjetar u kosi, poljubac u snu,
kao da sada, sve je u dnu.
Al moja ljubav ima,
ipak, sedamsto šesnaest života.
Tek sam umro pet puta.
Zato ću te voljeti još neko vrijeme,
Nataly.
Iako mi duša luta…

6 komentara za "Duša mi luta"

  1. katarinab
    katarinab
    07/02/2020 at 7:22 pm Permalink

    Pazi da svih “sedamsto šesnaest života” ne profućkaš. Ljubav je neizlječiva bolest traje dosmrtno i/ili doživotno. Sviđa mi se pjesma, lepršava je i vedra bez obzira na temu.
    “Zato ću te voljeti još neko vrijeme,
    Nataly.
    Iako mi duša luta… ”
    Pozdrav!:)

  2. boba grljusic
    boba grljusic
    07/02/2020 at 7:42 pm Permalink

    Uvijek se radujem tebi i Nataly!
    uživala sam u tvojoj pjesmi istočio si riječi čini mi se lako
    pozdrav tebi

  3. Marija
    Marija
    07/02/2020 at 8:01 pm Permalink

    A opet bilo je jučer.
    Tako davno, tako sada.

    Traje ljubav. I muza nije promijenila ime. Neka je dok nadahnjuje pjesnika na pisanje. Veliki pozdrav, Kristijane:)

  4. Mihaela
    Mihaela
    07/02/2020 at 8:08 pm Permalink

    Mnogo je to života za jednu ljubav. Snažnu, nepokolebljivu i vrlo, vrlo romantičnu:)

  5. Suzana Marić
    Suzana Marić
    07/02/2020 at 8:12 pm Permalink

    Lijepo je bilo pročitati tvoju pjesmu.Neka te muza grli i dalje, Kristijane :)👏

  6. AnjaL
    07/02/2020 at 10:04 pm Permalink

    Nježna ljubavna patnja u kojoj se ipak još dade živjeti… što je pet puta umrijet naspram sedamstošesnaest života… sitnica…🙂 Lijepi stihovi!!

    Zato ću te voljeti još neko vrijeme,
    Nataly.
    Iako mi duša luta…

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.