Egzistiraš u meni

U svojoj vlastitoj praznini priželjkujem krutost, moć penetracije opipljivih djela. Divim se svojim uvježbanim kretnjama, pomno biranim koracima ususret tebi. Zajedničkim noćima, raskrinkanim jutrima – koračajući polako rubom oštrice želja. Postojan trenutak spremam u mozak. U misli. Lijepo oblikovane. Kolekcionarkom maštarija bivam, zaslijepljena režijom nadahnuća. Egzistiraš u meni. Dajem ti prostor. Nudim odaje svojstvene Ženi. Zovem te tišinom.

Nedostupna toplinom.

Sve što se događa između dvoje, oblikovanih riječima – zatvaram unutar prašnjavih korica. Odavno ne vjerujem u završetak neispričanih priča. Lomljivih umotvorina, grubo razrezana staklom po bedrima. Otvorene kože, otvorenog Ženstva. Zgrčena sam u ljušturi neproživljenih trenutaka. Tiho likujem nad svojim izborima. Ponekad sam iznad sanja, površnih previranja – hladno dostojanstvena. Usamljena. No ipak, svi moji putevi vode upravo k tebi.

Privučena orgazmom.

*
Silence

8 komentara za "Egzistiraš u meni"

  1. Kristian Svalina
    28/06/2012 at 8:03 am Permalink

    Ponekad sam iznad sanja, površnih previranja – hladno dostojanstvena. Usamljena. No ipak, svi moji putevi vode upravo k tebi.

    Privučena orgazmom.

    Super Gogić…..
    Predivan karaj.
    LP

  2. dinko1941
    28/06/2012 at 8:37 am Permalink

    Što reći već dojmljivo, snažno i posebno na kraju pjesme 🙂

  3. Marija
    28/06/2012 at 10:24 am Permalink

    Odavno ne vjerujem u završetak neispričanih priča. Lomljivih umotvorina, grubo razrezana staklom po bedrima. Otvorene kože, otvorenog Ženstva. Zgrčena sam u ljušturi neproživljenih trenutaka.
    Što reći. To si ti, nepatvorena, svoja. Istrgnuta stranica života. 🙂

  4. Jim Corbet
    28/06/2012 at 5:26 pm Permalink

    Ponekad sam iznad sanja, površnih previranja – hladno dostojanstvena. Usamljena.

    Često si iznad sanja, nisi sanjarski tip žene, iznad površnosti si uvijek i svakom pjesmom to potvrđuješ a usamljena ne možeš biti kad imaš tako dobru družinu na portalu 🙂 Pozdrav Perla !

  5. dragica meyer
    28/06/2012 at 6:41 pm Permalink

    Mene jako interesuje, sta te navodi da u mnogim pesama koristis ostrice, krv, rane, ozlede, zilete, razreze…..mene to malo zastrasuje i zabrinjava
    Mozda je samo nacin da jacinu bola docaras. Morala sam iskreno pitati
    Lep pozdrav perla 🙂

  6. blueperlaa
    28/06/2012 at 7:48 pm Permalink

    @ Kristian, hvala što si tu … čitamo se 🙂

    @ Dinko, hvala Vam na posvećenoj pažnji. Veliki pozdrav !

    @ Marija, jako lijepo si rekla : Istrgnuta stranica života. Sve je to život. U nama samima i izvan nas. Sve ovisi o tome koliko smo senzibilizirani ili tvrdi, da li osjećamo dubinski ili površno. Otvorena koža – senzibilitet. Otvoreno Ženstvo – suptilna osjećajnost. Eto, ja ne znam drugačije.
    Hvala što me čitaš.

    @ Jim, iskreno volim sve riječi koje žive u meni i njima kreiram svoj pisani svijet kako znam i umijem. Za nekoga je on sirov, netaktičan,vulgaran … za nekoga maštovit ili realan. Mislim da čitatelj uvijek od nas uzima ono što želi. Ono što On želi. Hvala za družinu i druženje. Znaš da cijenim. Pozdrav od srca !

    @ Dragice, ne znam hoću li se dobro snaći u objašnjenju i odgovoru na tvoje pitanje, pa ću pokušati na primjeru samo iz ovog teksta, da se ne zapetljam. Nedovršena, neispričana priča u nama ponekad odzvanja kao razlomljena umotvorina, ponekad su nam takve misli oštre i možemo se porezati … ne u doslovnom smislu, tako da ovdje razrezano bedro nije bedro u punom smislu riječi niti će krv poteći jer je riječ o izlomljenoj umotvorini … to sam željela reći. Netko u svojim pjesmama koristi samo lijepe, pahuljaste, paperjaste i nježne izraze pa se i to može svakako protumačiti i dosta toga ovisi o samom čitatelju 🙂 Hvala na pažnji. Lijep pozdrav !

  7. songfordead
    28/06/2012 at 11:23 pm Permalink

    tihi zvižduk vode

    dolazim u obliku slobode, razlijevam se kao prašnjava, gusta voda po papiru, uzmi one dijeliće slika što ti pripadaju, cijela izložba je u tvoje ime, tišina će da odjekuje kroz prostor, oštricu prošlosti svoje zatupi, samoća ponekad se osipa u nama, izvlači ono najbolje od nas, budi umjetnica kuta mira u kojem spavaš, ne dopusti blijedim licima što te kriomice promatraju da mi te ukradu, ostani iznad svih, i onih što te spotiču riječima i onih što ti stoje iza leđa i čekaju da se udubiš u sebe, pa te spremaju u neke dimenzije koje pokreće motor izgubljenih ljubavi, otvori krila kao leptir, mala ali opet svrsishodna , odnijet će te na tvoje mjesto budućnosti

    crveni makovi na našim dlanovima traže opojnost svoju

    skrio sam se, nisam želio pokazati ustreptalost tijela, moć me nagoni, žudnja broji hormone kojima se hranim, u tebi želim ostvarenje snova, nosi me u srcu kroz tamu, otkrij kada poželiš, izreži na kockice, miješaj sa notama svojih pjesama, mogu biti droga snova što te okupiraju,
    gdje si toliko dugo, čekam te u zelenoj divljini, plavo me odaje, ne mogu više čekati, prilazim ti, kradem crveni odsjaj sa usana, zašto veneš, čije te grubo trnje izrezalo, ovjekovječilo za sve dane što stoje u redu i čekaju, vrata im otvori,
    ne molim te, niti želim biti tvoj srebrni bog, tek zrno utjehe što ti plamen strasti pali,
    prišao sam ti, otvorila si se, kiša je padala, spuštaš se ničice uz mene, govoriš mi svoju težnju, stežem se oko tebe, isti smo, ista nas kob goni,
    ne skrivaj od mene okove svoje, budi pravi drug, ljubav je na obostrano zadovoljstvo, u grijehu je čovjek rođen, u grijehu će umrijeti, jesu li sve laži lažirane, svi oprsoti priznati
    nisam tražio linije tijela, ni otkrivao mirise zvijeri, pratili smo isti broj sudbine, onaj što nas veže, odgaja u slobodi prijevoda, ako na mjesecu, jesmo li?
    ako tražim od tebe riječ utjehe jesam li u tebi?
    ili to samo tuđa usta slade naša duga pisma krvlju ispisana
    noć draga Perlita, neću više
    SFD

  8. blueperlaa
    30/06/2012 at 7:01 am Permalink

    SFD, ti si umjetnik. Pisac, pjesnik i poeta. Pozdrav od srca i hvala za svaku ispisanu riječ 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.