Sve one godine bezbrižno prohujale
Sva proljeća nježno propupala, da su mi.

Mirisi pokošenog sijena u štaglju
I rzanje vrane kobile na polju, da su mi .

Tvoje psovke, galama, moji nestašluci
Zvukovi koraka u staroj kući, da su mi.

Kako bih opet sretna bila 
Svi ti dani, da su mi.

U njedra bih ih skrila
I nikada, nikada ih nikome ne bih dala, da su mi.

Zaključala bi ih, ne kao uspomene, iluziju
Već cijelu prošlost i tebe, da su mi .

Eh, Suzana, sve je prošlo, sve je o’šlo 
Al’ ipak samo ona vremena da su mi.