kroz dim cigareta, njen glas razlivao se prostorijom,
i klizio niz stijenke naših lubanja, gurajući nas daleko od Zbilje u Zemlju od Snova,
gdje je ona bila neprikosnovena Kraljica, naša Kleopatra.
njena pjesma nas je držala u životu.
sve bure i nevere našeg ispaćenog života nestajale su stapajući se s njom.
alkoholne pare su nam izjedale možđane.
mi nismo bili svoji.
iznenada mi je prišla, a da ni sam ne znam ni kada ni kako.
njen tihi glas me je trenutno vratio u stvarnost:
“Hoćeš li spavati sa mnom”?
moj libido je prštao od čežnje za njom,
pa ipak sam ostao za trenutak bez riječi.
i to je bilo dovoljno.
lagano, lelujajući između stolova, odjezdila je u nepoznato.
za njom se vukao njen miris, miris žene koja zna što traži, što želi,
a ja sam ga upijao svakom porom svoga tijela.
ponovo sam ostao sam…
Marija
Lav
Suzana Marić
Mihaela
22/07/2012 at 7:14 am Permalink
Ona zna sta hoce, ali za lovca, pred vrata polozeni lov, nije izazov, ostaje nem!
Pozdrav Max 🙂
22/07/2012 at 8:04 am Permalink
Zanimljiva jedna priča…..
LP
22/07/2012 at 12:50 pm Permalink
Njene pjesme su vas držale u životu. Ona je bila kraljica. San je bio lijep, ispunjavao je samoću i čežnju. Bojio je život. Onda se ona usudila biti samo žena. I trenutak šutnje bio je dovoljan da ti vrati samoću. Tko zna kakav bi oblik poprimila samoća da si otišao drugim putem? Lijep pozdrav za lijepu pjesmu i tebe 🙂
22/07/2012 at 1:34 pm Permalink
Nadahnuta i zanimljiva priča.Odlično Max!
Pozdrav!
22/07/2012 at 3:50 pm Permalink
dobra…
22/07/2012 at 7:24 pm Permalink
interesantno.
25/07/2012 at 9:52 am Permalink
Lijepo te čitati nakon duže stanke (moje)… uživala sam, hvala ti Max