Esperanza

kroz dim cigareta, njen glas razlivao se prostorijom,

i klizio niz stijenke naših lubanja,  gurajući nas daleko od Zbilje u Zemlju od Snova,

gdje je ona bila neprikosnovena Kraljica, naša Kleopatra.

njena pjesma nas je držala u životu.

sve bure i nevere našeg ispaćenog života nestajale su stapajući se s njom.

alkoholne pare su nam izjedale možđane.

mi nismo bili svoji.

iznenada mi je prišla, a da ni sam ne znam ni kada ni kako.

njen tihi glas me je trenutno vratio u stvarnost:

“Hoćeš li spavati sa mnom”?

moj libido je prštao od čežnje za njom,

pa ipak sam ostao za trenutak bez riječi.

i to je bilo dovoljno.

lagano, lelujajući između stolova, odjezdila je u nepoznato.

za njom se vukao njen miris, miris žene koja zna što traži, što želi,

a ja sam ga upijao svakom porom svoga tijela.

ponovo sam ostao sam…

7 komentara za "Esperanza"

  1. dragica meyer
    22/07/2012 at 7:14 am Permalink

    Ona zna sta hoce, ali za lovca, pred vrata polozeni lov, nije izazov, ostaje nem!
    Pozdrav Max 🙂

  2. Kristian Svalina
    22/07/2012 at 8:04 am Permalink

    Zanimljiva jedna priča…..
    LP

  3. Marija
    22/07/2012 at 12:50 pm Permalink

    Njene pjesme su vas držale u životu. Ona je bila kraljica. San je bio lijep, ispunjavao je samoću i čežnju. Bojio je život. Onda se ona usudila biti samo žena. I trenutak šutnje bio je dovoljan da ti vrati samoću. Tko zna kakav bi oblik poprimila samoća da si otišao drugim putem? Lijep pozdrav za lijepu pjesmu i tebe 🙂

  4. Marko Grubesic
    22/07/2012 at 1:34 pm Permalink

    Nadahnuta i zanimljiva priča.Odlično Max!
    Pozdrav!

  5. dusko
    22/07/2012 at 3:50 pm Permalink

    dobra…

  6. stefi
    22/07/2012 at 7:24 pm Permalink

    interesantno.

  7. Majino..
    25/07/2012 at 9:52 am Permalink

    Lijepo te čitati nakon duže stanke (moje)… uživala sam, hvala ti Max

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.