Fatamorgana

FATAMORGANA

Spušćamo se prema gradu

nizbrdo, u daljini vidimo

sike di stoju cili vik tu

na domak kanala Svetog

Ante i ka' da su iznad ušća

rike koja ih stoljećima dere.

Je li to fatamorgana ili je

to stvarno tako? Mogu li se

sike stropoštati u ušće rike i

zatrpati ga? Di god da uputiš

pogled ne moreš ga ne zadržati

uz komentar – vakova lipota se

ne viđa svugdi? A mi ne znamo

ciniti to, već mislimo kako je

tuje sve lipše i bolje. Ča se to

triba dogoditi kako bi više

počeli ciniti svoje lipote? Možda

samo to da slušamo prirodu i

pustimo je neka živi svoj život,

jer uvik je bilo kako slika govori

više od izloženih sto tisuć' riči.



Strpoštati – propasti

Ciniti – cijeniti

Tuje – tuđe

 

4 komentara za "Fatamorgana"

  1. Marija
    09/11/2016 at 1:29 pm Permalink

    Ča se to

    triba dogoditi kako bi više

    počeli ciniti svoje lipote?

    Treba ih prvo izgubiti pa se onda mučiti oko njihova povrata.:)

  2. Ivica Grgić
    11/11/2016 at 6:12 am Permalink

    jer uvik je bilo kako slika govori
    više od izloženih sto tisuć’ riči.

    pozdrav !

  3. Tonka
    12/11/2016 at 8:14 am Permalink

    Prozno dočaran pogled i razmišljanje o viđenom. Sviđa mi se. 🙂

  4. Dragica Meyer
    13/11/2016 at 7:20 pm Permalink

    Ima svuda lepote, treba je ceniti i brinuti da ostane. Lep pozdrav 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.