Čuvstvenost tvojih misli
razlomit će se hostijski,
vrisnuti tihim onomatopejskim glasom
odjekivajući daljinama
koje ni slutnja ne može dostići.
Nećeš se snaći u metežu mojih neoglagoljenih rečenica,
posve izbezumljenim činit će se vrijeme
koje hvatat ćeš u vrč nastojeći ga obratiti
u Sveti Gral naše ljubavi.
Teško će ti biti primijetiti
kako u alegoričnosti naših enklitika i proklitika bola
jedina invokacija tvoje požude
može biti egzistencija žene
koja je već dovoljno izgubljena
u apsurdu stvarnosti koja ju oblikuje.
No, i dalje, neće te posjećivati ona stravična sjeta.
Samo obrisi nekih strahova, ostavit će stope.
Jer ne daš me.
Nikome.
Ni ja.
Tebe.
julija
Lav
16/11/2012 at 2:37 pm Permalink
Čustvenost svojih misli ne mogu opisati…..samo znam, da mi je tvoja pjesma protekla venama…
LP: Žiga Lev
16/11/2012 at 2:58 pm Permalink
jedina invokacija tvoje požude
može biti egzistencija žene
koja je već dovoljno izgubljena
u apsurdu stvarnosti koja ju oblikuje.
Mnogo je rečeno ovim stihovima. Pozdrav Vilo 🙂
16/11/2012 at 3:05 pm Permalink
Hvala vam na komentarima…eto, malo svratih..lijep pozz
16/11/2012 at 3:09 pm Permalink
lijepo i strukom nadahnuto 🙂 pozdrav Vilo !
16/11/2012 at 3:53 pm Permalink
Samo obrisi nekih strahova, ostavit će stope.
I strahovi ostavljaju stope .Odlično Vilo.
16/11/2012 at 3:57 pm Permalink
”zavođenje pod obrvama oblaka
zagrizao sam jezik
izgubio se u prevođenju supstance poimanja
svojih ideala, čak se posramio jedne dame
što nasuprot mene je neutješno bježala pogledom
jeso li skriveni dok se ispija topla čokolada i gorka kava
prste sam skrio
umorni i izblijedili od rada
a ti gdje si sada
na stanici kraj željeznih stupova
pratiš li moj korak
usudio bih se reći slažeš li me kao puzle”
”Teško će ti biti primijetiti
kako u alegoričnosti naših enklitika i proklitika bola
jedina invokacija tvoje požude
može biti egzistencija žene
koja je već dovoljno izgubljena
u apsurdu stvarnosti koja ju oblikuje.”
ovo je vilo nešto tako predivno i unikatno super napisano
16/11/2012 at 3:58 pm Permalink
puno pusa za ovu pjesmu
šumske sne ti želim
songfordead
16/11/2012 at 4:31 pm Permalink
Lijepo te čitati Vilo.
Lijep pozdrav!
16/11/2012 at 6:42 pm Permalink
lijepo je što si svratila Vilo ♥
mmm kao poslastica je pjesma
pusaaa
17/11/2012 at 8:36 pm Permalink
jer ne das me nikome. ni ja tebe. pozdrav
17/11/2012 at 10:29 pm Permalink
Kakva ljepota profesorice.
Dok čitam tvoje pjesme, poželim ponovo ići u školu u kojoj ćeš me ti dočekati na satu hrvatskog, i gdje ću te čitavi sat samo slušati i slušati kako mi čitaš poeziju koja je tvojih ruku djelo.
Zaljubio sam se, potpuno. (u tvoju poeziju)
LP 🙂
25/12/2012 at 8:07 am Permalink
Nećeš se snaći u metežu mojih neoglagoljenih rečenica
Vila, prelijepo ispisana misao. Stvorila si pjesmu koju bih svrstala u kategoriju: ‘Pisati i disati poeziju.’ Jednostavno riječi koje biraš imaju funkciju, osvajaju čitatelja na svim razinama njegove osjetljivosti, ljubavi prema pisanoj riječi. Uvijek, uvijek te užitak čitati.
Svako dobro 🙂