Gazela br. 17

U svakom ljubavnom sjedalu ćutim prazninu

U svakom neparnom koraku ćutim prazninu

Kotač sudbine-kristal nebrušeni

Kroz stisnute zube zajedništva ćutim prazninu

Škrguće naoštrena tek okomitim riječima

U ljudskim sitnim navikama ćutim prazninu

Sa svakim nerođenim danom

Uz jauk koji me prerasta ćutim prazninu

5 komentara za "Gazela br. 17"

  1. Marija
    22/02/2014 at 7:09 pm Permalink

    Lijepa gazela koja mnogo kaže puninom osjećaja. Veliki pozdrav Easy:)

  2. Jim Corbet
    22/02/2014 at 8:47 pm Permalink

    Jako lijeo Easy, pozdrav!

  3. songfordead
    22/02/2014 at 11:47 pm Permalink

    lijepo poslagano
    puno pozdravlja
    sfd

  4. Marko Grubesic
    23/02/2014 at 9:39 am Permalink

    A praznina je tako bolna…Osjećaj gubitka je sveprisutan.
    Lijep pozdrav!

  5. Tonka
    23/02/2014 at 11:51 am Permalink

    Teško je osjećati prazninu, ali mudri ljudi kažu da nije praznine ne bismo imalo što puniti srećom. Vjerujem da unatoć pjesmi prazninu puniš, osim lijepom pjesmom i sretnim trenucima. 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.