Glupačica je brala cvijeće

Idiote,
što kad svijeće postanu zvijezde?
Što kad ruka stranca promijeni noć,
hoćeš li još koračati nepoznatim,
ulicom bez imena,
udisati onaj dim?

Ti si usamljen,
i tvoje grlo nema zvuka.
Pjevaj, mraku, pjevaj,
razbijena vojska ti kliče.
Mene su ruke dotakle što su bez dna,
i udara o moja prsa
svaki put kad crveno sunce sviće.

Ljubavi,
tvoje ime ne znači baš ništa.
Ti si samo slovo na umrljanom papiru,
tvoje tijelo podno drveća uz Savu
još drhti u svom nemiru,
uzbuđeno spušta glavu.

Glupačo bez ljepote,
zar te mjesec nasamari,
zar te istog spola dječak ote?
Kakva malenkost u beskraju!
A tvoja stopala još se pote,
još zavijaš u mom raju.

Ima jedan drug
što kaže da u ružnom vlada sreća.
On je glupan, ne vjerujem mu.
Ima drugi, pak, što pada na ženska umijeća.
Taj je naivan pa ga udaraju.
Treći, taj sam ja.
Što ispljuvak za tebe imam vruć.
Gadosti pretila,
pamtim te kao sinonim za žuč.
Kad sam umro, gdje si bila?

One su livade još crvene boje,
one kiše za nas neprestano broje.
Ono sunce tu je da obasja pute,
moje lice još pod tvoje pada skute.
Imam crne misli, žive samo za te,
k’o kad smo se stisli – osjećaj taj znate!
Imena je tvoga djevojka mi nova,
ljubit nisi znala nikad kao ova.

Hej, noćni čovječe, znaš li onu priču?
Kad padaju zvijezde i vjetrovi viču?

Ha! Pa ja sam samo odrpanac društva,
moja riječ je glasna, a misao kušnja.
A poznaješ li ti djevojčicu jednu,
voljela je varat, činilo je vrijednu?
Imala je usne kao barska bila,
anđeli joj lažnoj odrezali krila.

Tužne oči djevojčice iz zemlje,
ona sanja oblak kamo će da legne.
Tako će ona sve dok sivkast zrak,
ne napadne joj prsa i otkrije mrak.
Glupačica uskogrudna
nosi teret maloumlja.
Hej, poslušaj me;
Rugoba što sred tame
svoje tijelo svjetlu proda.
Idiote!
Što ćeš kada vino
postane ti voda?

25.12.2011.g.

2 komentara za "Glupačica je brala cvijeće"

  1. Marija
    13/06/2012 at 5:41 am Permalink

    Morph, gori si od Kamova i Baudelairea zajedno. Tvoja noć je zaista noć, gorčina je gorčina, osjećaj je ispljuvak nemoćne gadljivosti na život, na čovjeka na ženu, a svijet tvoje pjesme je mrtav. To glas iz groba šalje svoje psovke i svoja prokletstva. Dojmljiva je ružnoća i snaga tvoje pjesme. Jedva ti se usuđujem poželjeti svijetao i sunčan dan 🙂 🙂

  2. blueperlaa
    13/06/2012 at 7:41 am Permalink

    Treći, taj sam ja.
    Što ispljuvak za tebe imam vruć.

    Ispljuvak – rekla bih da je ovdje savršeno odabrana upravo ova riječ kao magnet svim stihovima koje imamo priliku pročitati. Moram priznati Morpheus da je ova tvoja pjesma po ideji vrlo bliska nekim mojim mračnim putevima i to je vjerujem onaj trenutak kada se ‘prepoznajemo’ u tuđim stihovima. Snažne emocije koje su prisutne i kojima je pjesnik posvećen, lišene su patetike i poprimaju oblik. Bol dobiva tijelo, izranjavano mislima.

    Jako lijepo i moćno… netko će možda reći morbidno, no nije li u svojoj osnovi emocija koja čovjeka razara – upravo takva.

    Pozdrav !

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.