Gospodar Alamuta II

Dotaknut će me nečija misao,

bit ću dio nečijeg sjećanja,

sretnog, nadati se.

 

Tvoja misao me taknuti neće,

davno se u tebi

kap života smrzla.

Koliko sam tome kriv,

znaš li mi reći,

sad kad više me ne vidiš?

Ponos sam, možda, nekome,

 sram samome sebi,

a strah mnogome.

Kiše su me umivale,

vjetrovi šibali,

dok sam jezdio pustinjom.

Priča o meni

na cilj je stizala

prije mene.

Ruke mi drhte,

vrijeme me dotiče,

nisam nedodirljiv.

A iščeznut ću kao magla,

baš kako su me nazivali,

tiho, da me ne prizovu.

Moj život rođenjem

položen je na Dlanove Veličanstvene,

na Dlanove Moćne.

Moj život

upravljan Voljom,

dirigovan Rukom Vječnom.

I nije me strah,

miru se nadam

više nego ikad.

Mnogo toga sam saznao,

mnogo toga shvatio nisam,

a jedno me progoni od početka:

Zašto se čovjek

čovjeka boji,

 još uvijek se pitam.

4 komentara za "Gospodar Alamuta II"

  1. Marija
    16/05/2012 at 9:43 am Permalink

    Priča o meni
    na cilj je stizala
    prije mene.
    Glas o okrutnosti čovjeka od vjere išao je pred njim. I tako ide vjekovima uvijek uzimajući drugo ime. Strah ima tisuće lica. Stih je lišen ukrasa, jednostavan, a snažan.Pozdrav Tanja 🙂

  2. Jim Corbet
    16/05/2012 at 10:21 am Permalink

    Zašto se čovjek

    čovjeka boji,

    još uvijek se pitam.

    Ma svi smo mi pomalo divlji 🙂
    Jako lijepo napisano, pozdrav !

  3. dragica meyer
    16/05/2012 at 5:20 pm Permalink

    Covek ne zna ziveti, samo je umisljeni pratioc te reci. Lep pozdrav 🙂

  4. boba grljusic
    02/07/2013 at 6:56 pm Permalink

    osjećaš li kako te dotičem mislima?
    pozdrav

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.