graditelj kuće od slame i ilovače

odrastao
na plodnoj zemlji
zemlji teškoj za lopatu
zemlji žilavoj
ilovači
što opire se prvo
pa onda lijepi
zgrabi
i vuče u grabu
koju kopa ispred sebe

pokriva je slamom lakom
osušenog žita
izraslog na rodnoj zemlji
iznad

prolaznici
ravnodušno gledaju
u nebo
____________________________________
iz ciklusa “alternativna zanimanja”

18 komentara za "graditelj kuće od slame i ilovače"

  1. salke
    salke
    13/03/2018 at 9:44 am Permalink

    Lijepa poruka pjesme da je dobro cijeniti svoju zemlju.

    Srdačan pozdrav, Robijan

  2. robijan
    robijan
    13/03/2018 at 10:30 am Permalink

    dobro je cijeniti zemlju, onu koja bezuslovno daje, treba je čuvati i voljeti i vraćati joj… ali kad je “zemlja” osim u stvarnoj službi te riječi ujedno i metonimija za “moju zemlju iliti državu” onda su otuđeni prolaznici razočaranost u tu “svoju zemlju”

  3. Marija
    Marija
    13/03/2018 at 10:15 am Permalink

    Iskonska povezanost zemlje i čovjeka i naznačena otuđenost prolaznika. Lijepo ispjevano:)

  4. robijan
    robijan
    13/03/2018 at 10:31 am Permalink

    Majstorici riječi ništa ne promakne 🙂 Hvala <3

  5. roverroverled
    roverroverled
    13/03/2018 at 10:56 am Permalink

    Sviđa mi se pjesma jako, pogotovo kako završava u nekakvom čudnom haiku stilu. LP

  6. robijan
    robijan
    13/03/2018 at 11:28 am Permalink

    Hvala, drago mi je, sviđa mi se ovaj “nekakav čudni haiku stil”, odmah me inspirira da dodam:
    prolaznici tek
    ravnodušno gledaju
    bezbojno nebo

  7. nevenka
    nevenka
    13/03/2018 at 11:34 am Permalink

    posebna, čovjek i zemlja oduvijek su i na kraju jedan spoj , nadajmo se da će se otuđeni vratiti , sviđa mi se jako jakooo

  8. robijan
    robijan
    13/03/2018 at 11:46 am Permalink

    Nadajmo se. 🙂 (mada moram priznati, s nadom imam jedan poseban odnos – već sam par puta napisao da je treba ubiti na početku rečenice ili pjesme)
    Hvala

  9. Suzana Marić
    Suzana Marić
    13/03/2018 at 11:40 am Permalink

    Svidjela mi se pjesma ! LP; Robijan 🙂

  10. robijan
    robijan
    13/03/2018 at 11:47 am Permalink

    Drago mi je. LP Suzana 🙂

  11. Krebs
    13/03/2018 at 11:42 am Permalink

    I meni jer je posebna , odraz pjesnika!!LP

  12. robijan
    robijan
    13/03/2018 at 11:48 am Permalink

    Hvala
    LP

  13. Mihaela
    Mihaela
    13/03/2018 at 1:18 pm Permalink

    prolaznici
    ravnodušno gledaju
    u nebo

    A čak i kad gledaju ne vide “oblak koji krvari ljepotu” kako reče pjesnik. S jedne strane čovjek koji cijeni što je od zemlje dobio, s druge ravnodušnost. Odličan prikaz:)

  14. robijan
    robijan
    13/03/2018 at 2:25 pm Permalink

    Hvala Mihaela 🙂

  15. Aljoša
    Aljoša
    13/03/2018 at 5:56 pm Permalink

    Da, Cesarić je također pisao o oblaku koji je prošao neprimjećeno. Svidjela mi se poruka i stil pisanja. Pozdrav 🙂

  16. robijan
    robijan
    13/03/2018 at 6:55 pm Permalink

    Hvala Aljoša 🙂
    … da Cesarićev oblak:
    Vjetar visine ga je njiho,
    I on je stao da se žari,
    Al oči sviju ljudi bjehu
    Uprte u zemne stvari.

  17. Moon47
    Moon47
    13/03/2018 at 8:11 pm Permalink

    Lijepo opisano. Pozdrav!

  18. robijan
    robijan
    13/03/2018 at 11:15 pm Permalink

    Hvala. 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.