Sve je prosto draž;
I naša navika je prošla,
a za njom i moja laž
-za njom i tvoja istina.
——————-——————-
Opet bio sam svoj prorok;
I nije lako voljet kraj,
A ti drugo sada snivaj,
Moj san je uvijek bio taj:
—————————————-
Ležim samo rosom okupan,
U crnoj zemlji,sam;
Cvijeće uvelo starica mi nosi,
a ja je uvijek isto pitam:
-Staričice draga,tko si?
————————–
I ležim sam bez odgovora,
Uporno ponavljajući:
Tko si,draga,tko si?
A ona naviku u srcu nosi,
I grob moj suzama i dalje
Rosi.
————————-
19.12.2009.g.
26/05/2012 at 6:47 am Permalink
Možda tako i bude. Možda i ne. Ako bude, prepoznat jer ćeš je gledati drugim očima. Pjesma je sumorna, ali odražava jedan, onaj završni vid života.Pozdrav Morph 🙂
26/05/2012 at 6:53 am Permalink
A ona naviku u srcu nosi
I grob moj suzama i dalje
Rosi
Pesma mi se svidja, nije tako tuzna kao naslov, nosi dobru poruku. Lep pozdrav 🙂
26/05/2012 at 10:50 am Permalink
meni je prije razigrana(makar i u grobu) ne’ sumorna:)
26/05/2012 at 11:12 am Permalink
slazem se s Duskom. razigranost u grobu.
LP
26/05/2012 at 9:29 pm Permalink
Morph u svom elementu.Bravo!
Pozdrav!