Grom…

Grom, a zatim slijedi prokleta tišina
a valjda to tako ide dok padaš s visina
s trona ljubavi gdje bila je blizina
jedne duše drugoj hah prividna istina
jer vremenom pod tronom vidje izvor crnila
i poče da se topi oko srca ti milina
a umjesto nje dođe slatko gorka silina
da si ti samo mana a ja svaka vrlina
spojenog nam bića naša mala novina
i vidim nas u njoj ah koja težina
naučit je da hoda a okolo divljina
al’ pričat joj moramo da je zlatna sredina
iako do najtamnijih a svijetlih bića dubina
vodi dug te put sa hiljade krivina
i dok stigneš tamo da te obuzme bistrina
nadam se da naših srca će širina
pokazati ti šta je ljubavi stvarne jačina
iako nas sve čeka izgubljena davnina
jedan posljedni udar nama suđen grom.

2 komentara za "Grom…"

  1. AnjaL
    29/06/2021 at 8:47 am Permalink

    K ‘o grom… za repanje idealno!

  2. Krebs
    29/06/2021 at 9:58 am Permalink

    Angel , divna poezija … kao i uvijek !! LP

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.