Gutljaj u gutljaju…

I ova noć uzima danak od mene
čineći to nebrojenim ubojstvom,
čineći da gubim svoje snove…
I ova neumoljiva noć,
poput prigušene je crne rupe,
koju nazivam moj sretni dom,
a dušom mojom on je sklon
ušivati tijelo moje, u puste ulice.

Smrću u životu sam povezan,
da bez prekida mogu biti slobodan.
Al’ nema te tišine, nema mira,
gdje bih u tami bio obrisan
i preliven dodirom bez dodira.

Ovaj zupčanik vremena,
reže me bez udarca,
za beznadno stanje duše,
stvarajući vatre halosa..
Koji rasvjetljava oči mi sanjive
u zamišljenim mislima,
i mojim praznim, ispijenim očima.

Stojim poput teške težine
osviješćenog uma,
koji osjeća bol duše…
Kojeg volja je izgubljena
od samog začetka.

Pridržavajući se pravilima
ispraznih kartonskih kuća,
bezumno letim u nesanice boli.
Spuštajući se malim oduševljenjima
i pijanim pohvalama,
od glasova nepoznatih
al’ kao dan mi jasnih,
u lažnim nadanjima
i beznadnog mumljanja
po ulicama dugih propadanja.
Poput beskućnika u situacijama
pripadanja tužno tužnoj smrti
od zimske zimice,
meki, pa kruti.

I sjećanja poput muha
pasti će u grobna polja,
pozvane, kao na uličnoj paradi.
I tko će biti ta osoba
Koja će se brinuti?
Koja će mi oči zatvoriti
iz dugih, predugih dana…
Jer novi dan kad započne,
ustaje se odlukama
živjeti u zapanjujućim lažima,
samo da se osjeća živima
u svijetu, kojeg se u tren izgubi.

I molim se za sve duše
koje na putu se izgube,
jer na ovim ulicama krvi..
nema milosti,
nema iskrenosti,
nema srca u prijateljima,
nema mira na samom kraju,
nit’ utjehe duši u zagrljaju,
već samo crne rupe..
kao gutljaj u gutljaju.

5 komentara za "Gutljaj u gutljaju…"

  1. Krebs
    02/01/2020 at 2:48 pm Permalink

    Samo hocu uzivati u utiscima…u sutnji..

  2. Marija
    Marija
    02/01/2020 at 4:55 pm Permalink

    Smrću u životu sam povezan,
    Da. Čim se rodimo, smrt u nama raste, dok nas cijele ne preraste, kako je rekao A.B. Šimić!

  3. katarinab
    katarinab
    02/01/2020 at 6:49 pm Permalink

    Jaka pjesma koja ostavlja duboki dojam i navodi na razmišljanje o životu i smrti.
    “I molim se za sve duše
    koje na putu se izgube,
    jer na ovim ulicama krvi..
    nema milosti,”
    Lp!

  4. Milan Janković
    Milan Janković
    03/01/2020 at 1:53 pm Permalink

    Hvala svima na osvrtima. Na neki način vuku me dalje…

  5. gabi
    03/01/2020 at 6:25 pm Permalink

    Prihvaćanje beznađa nekad može biti mehaniam otpora od još većih životnih padova. Ali padovi su neizbježni no sve dok se ponovo dižemo, ništa nije izgubljeno.
    Svako dobro Milane!☺

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.