Harlekinov avion

Letio sam.

Bijelo jutro najavilo je lijep dan, ne baš vedar, ali lijep, tmurni jesenski dan. Mucasta magla obavijala je šumarke, povijala se iz plodne zemlje i uvijala prema nebu. Ponegdje gusta poput putra, ponegdje bjeličasta, a ponegdje stidljivo uzmicala pred neodlučnim jesenskim suncem. Gledao sam sve s visine. Negdje iznad sebe, izvan granica svakodnevice, moje misli su pogonile taj avion, vremenski stroj, koji me u nekoliko sati vratio desetljeća unatrag, u neku nepoznatu prošlost, blagu, oproštenu.

Nije važno koliko dana je prošlo i koliko besanih noći će doći. Vrijeme je pista za moj avion. Neka slijetanja su meka poput vožnje kapetana snova, a neka turbulentna, borba s olujom. Važno je da svaki put završi povratkom kući.

4 komentara za "Harlekinov avion"

  1. Marija
    05/11/2016 at 12:55 pm Permalink

    “Važno je da svaki put završi povratkom kući.” Lijep tekst s promišljanjem 🙂

  2. marissa
    05/11/2016 at 8:08 pm Permalink

    Drugačije. Interesantno, lijepo.
    VP 🙂

  3. nevenka
    05/11/2016 at 8:21 pm Permalink

    “Važno je da svaki put završi povratkom kući”

    to je zaista najvažnija poruka, sviđa mi se
    Pozdrav

  4. Tonka
    06/11/2016 at 2:23 pm Permalink

    Lijep tmuran dan…..malo mi nije, ali dobro svatko doživljava na svoj način. No dopada mi se usporedba piste kao života jer da često uzletimo pase prizemljimo. Pozdrav 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.