Harlekinovi stihovi

Proljeće je mirisalo. Osjetio sam njegovu pjesmu u laganom večernjem povjetarcu i osjetio sam njegov dodir u mirisu bogatih ljubičica. Noć se spuštala, a s njom i ja polako niz poznati brijeg. Čeka me prijatelj. Večeras ćemo skupa istraživati bespuća pjesništva, hodat ćemo stazama lirske misli, obilaziti mlake suzinih kiša, korak po korak, jedan pokraj drugog. Okus gorkog čaja još uvijek kao sjećanje i opomena mota se mojim ustima. Nije pomogao ni limun, ni šećer. Ponekad stvarno ne razumijem pjesnika. Da li je ta potreba za boli tako duboka da ne može uživati u šalici dobre kave, nego pije zeleni čaj bez ičeg. Fuj, popraviti okus tog ogavnog čaja gotovo je nemoguće, pokušavao sam nekoliko puta. Naivno danas opet dopuštam da me znatiželja vodi njegovim stopama.

Odlučio sam pisati poeziju. Kako sam slabo načitan i pomalo lijen, rima nije moj stih. Za romantiku nikad nisam imao sluh pa izbjegavam i sonet. Gazele su divna bića, lakonoga i elegantna, ali ne iz moga pera. Moj stil zato je prozvan pingvinom. Pomalo gegav, pogleda uperena u vlastiti nos, moj stih je kažu, pomalo hermetičan, poput vojne konzerve, kratkotrajno osvježavajući, zdrava polovica trule jagode, to kažu moji prijatelji. Pjesnik među njima:
– Harlekine, književna elita oštro je napala tvoj stil, kažu da su im ruke masne od sala u kojem se ulijenio tvoj stih.
-Oh muzo, zar i pjesništvo, još jedan je neuspjeh u životu mom? – razmišljao sam polako, dok sam jos polakše koračao niz brijeg prema velikom šarenom šatoru u podnožju. Kroz tiho veče odzvanjao je glas velikog meštra:
-… a kao zadnju točku gledat ćete našeg nesuđenog pjesnika, našeg umjetnika na trapezu, velikog Harlekina.

11 komentara za "Harlekinovi stihovi"

  1. Aljoša
    19/03/2014 at 3:18 pm Permalink

    Nikad ne znaš gdje te inspiracija čeka.
    Ono što je bitno je da je stil originalan, zvao se on gazela, pingvin ili cvrčak, bio u rimi ili slobodnim stihom tkan.

    Drago mi je da se igraš i spontano pišeš.
    VP Ilu 🙂

  2. Marija
    19/03/2014 at 5:07 pm Permalink

    Jako dobra lirska proza, uvjerljiva pa i taj gegavi pingvin dobiva jako na značenju.
    Je li ta potreba za boli tako duboka….
    Bol pronađe pjesnika jer joj je možda neko drugo srce zatvoreno, a on reagira stihom. VP 🙂

  3. dinko1941
    19/03/2014 at 5:25 pm Permalink

    Zaigrala mašta Harlekina iz tvog pera. Pozdrav 🙂

  4. Jim Corbet
    19/03/2014 at 6:59 pm Permalink

    Odlično mi je ovo,maštovito ali sa glavom i repom,baš kao taj gegavi pingvin,haha,super, pozdrav Ilu!

  5. Prolaznik
    19/03/2014 at 7:02 pm Permalink

    Slažem se – odlično.

    Veliki pozdrav!

  6. Kristian Svalina
    19/03/2014 at 8:15 pm Permalink

    Baš sam se uzivo i odusevio s ovim…
    Posebno!
    LP

  7. stefi
    19/03/2014 at 8:33 pm Permalink

    Pjesnik ipak propjeva makar i kao Harlekin.Originalno svaka čast.Pozdrav.

  8. Iluzija
    19/03/2014 at 9:07 pm Permalink

    Hvala ekipica, Harlekin je uvijek spoj realnog i nadrealnog, suma trenutaka koji su zanimljivi samo meni u pokusaju da ih ucinim zanimljivima drugima. Mozda retrospektiva, kaleidoskop kratkih isjecaka, internih sala i slicno.

  9. Mario
    20/03/2014 at 8:48 am Permalink

    Ako je ovo Pingvin pravac, jako mi se svidio, Harlekinova promišljanja..

  10. Mihaela
    20/03/2014 at 10:06 am Permalink

    Harlekin je i inače odličan, a postaje sve bolji i zreliji. LP:)

  11. Moon47
    20/03/2014 at 5:55 pm Permalink

    “- Harlekine, književna elita oštro je napala tvoj stil, kažu da su im ruke masne od sala u kojem se ulijenio tvoj stih.”
    Lijepo posebno ovaj dio. Pozdrav Iluziji.

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.