Helen je otišla

Obnovljena nakon sna, Helen se probudila prilično dobro raspoložena. Mačkasto se protegnula, te napustila postelju. Ubrzo je smočila obraze mlakom vodom, protrljala oči boje plavog koralja, iščetkala zube i žustro prstima počešljala kosu. Nasmiješila se kratkim kovrčama crvene boje koje su ostavljale dojam kao da su u svađi. Istaknula je oči s malo sjenila i maskarom, te nanijela sjaj na usne. Uskočila je u pretijesne traperice uvlačeći trbuščić kako bi ih zakopčala, najdražu iznošenu kariranu košulju i udobne tenisice. Prije no što je napustila garsonijeru u zapadnom dijelu grada koji je još uvijek spavao, obratila se svom sivom mačku: ‘Ne budeš li dobar, počupat ću ti brkove!’ Pokazujući mu naklonost sagnula se kako bi ga nježno pogladila po glavi. Voljela je Sivka. Izjurila je iz stana gotovo zalupivši vratima. Niz stepenice se žurila toliko da je ponekad preskakala i po nekoliko njih, a kada bi se konačno zaustavila ubrzano je disala i osjećala je jasno otkucaje srca. Imala je dojam da ga može zagristi jer joj je u ustima. Pod zubima.

Još jedan dan ju je čekao i s nestrpljenjem mu je žurila u zagrljaj. No, Helen, nije niti slutila da je ovo njen posljednji dan kojeg živi. Što bi čovjek učinio kada bi znao da mu je danas zadnji dan života? Kako bi se ponašao prema sebi i svojim najmilijima? Bi li nekome obznanio svoj kraj ili bi se povukao tiho, dostojanstveno? Helen bi možda sve okrenula na šalu i pustila bi da je smrt ukrade, prebacivši je preko ramena kao vreću krumpira.Vjerojatno ne bi vjerovala i šalila bi se na svoj račun. Izazivala bi sudbinu raznim dosjetkama i smijala bi se u lice smrti, onako cvrkutavo kako to inače čini. Moguće je da bi je zamolila da malo pričeka i ne navaljuje kao Sivonja. Rekla bi joj neka stane u red jer ima i drugih koji bi je željeli odvesti na putovanje: ‘Molim lijepo – polako, bez žurbe.’ – izustila bi smiješeći se.

Njen duh bio je prepunjen pozitivnim stavom prema životu i po tome se izdvajala u društvu. Mnogi su svoj život bacali na koljena i vječno zapomagali ili proklinjali nešto. Ali Helen, ne. Ona je gutala život i veselila se svakom danu, satu, minutama kojih je bila svjesna. Savjesno se odnosila prema poklonjenom životu. Tog kobnog jutra posljednji put protegnula se mačkasto u postelji. Posljednji put obratila se Sivku. Posljednji put činila je sve one male, naoko beznačajne stvari i radnje kojima inače ne pridodajemo važnost.

Zakoračila je putem raskršća tek kada se upalilo zeleno svijetlo na semaforu. Jedan korak. Zatim je uslijedio drugi korak koji je pratio prvi. Stigla je do četvrtog kada je na njeno tijelo nasrnula nezaustavljiva željezna Smrt. Na mjestu je poginula. Od udarca najprije se njeno nježno tijelo vinulo u zrak, da bi u sljedećem trenutku snažno lupilo o beton i gotovo da su prolaznici mogli čuti pucanje kostiju i lubanje. Nije bilo krvi, samo tijelo u neprirodnom položaju zalijepilo se za beton. Izgubila je jednu tenisicu, a košulja joj se razderala posred leđa. Jedna prolaznica koja je bila svjedok nesreći pala je od užasa na koljena, prekrivši drhtavim prstima lice. Druga se onesvijestila uz rasvjetni stup. Neki od prolaznika ubrzali su korak kako bi što prije odmakli od užasa koji su upravo doživjeli. Jedno dijete pitalo je majku zašto ova teta spava na cesti? Helen je tog jutra jednostavno otišla. Nikoga nije pitala za dozvolu smije li, niti se s ikim pozdravila. Možda je i bolje da nije znala kada će to biti i kako, jer poznajući sebe već bi nekako prkosila. Borila bi se, ne bi se olako prepustila. Nikada. Uvijek je išla do samoga kraja kao prokleto tvrdoglava Ovca.

*
Silence

7 komentara za "Helen je otišla"

  1. Marija
    25/03/2014 at 10:25 am Permalink

    Helen je znala izabrati:)

  2. marissa
    25/03/2014 at 11:16 am Permalink

    Pozdrav Perla. uvijek uživam u bogatstvu tvog izričaja.
    Veliki pozdrav!

  3. Jim Corbet
    25/03/2014 at 11:16 am Permalink

    ‘Ne budeš li dobar, počupat ću ti brkove!’

    haha,eto ovo mi je predobro i pitam se zašto stradavaju ljudi koji imaju duha i humora, šmrc!

  4. newenka
    25/03/2014 at 12:26 pm Permalink

    Predobro mila…pročitala u jednom dahu 🙂

    pozdrav Ženi 🙂

  5. deo13
    25/03/2014 at 3:45 pm Permalink

    Živjet će 🙂

  6. songfordead
    25/03/2014 at 6:07 pm Permalink

    ………………..
    osluškujem ti bilo
    ……………..
    uvijek nađeš znak koji je jači od tuge

    puno noćnih pozdrava

  7. blueperlaa
    10/04/2014 at 8:33 am Permalink

    Ljudi, hvala vam i čitamo se …

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.