Horizont straha

U ovom plutajućem svijetu

Bez horizonta i neba,

Duh prošlosti grebe kožu ukletu,

Proganja i vreba.

 

Kida,baca i briše,

Najavljuje neke stare kiše.

Vrišti glasno,pa sve tiše,

Upozorava da promjena stiže.

 

U zraku miriše strah,

Iskonska zloća prijeti.

Krade plućima dah,

Sve dok na dušu ne sleti.

5 komentara za "Horizont straha"

  1. Marija
    08/02/2017 at 9:17 pm Permalink

    Loše slutnje, dobra pjesma. Iskonska zloća traži plodna polja. Lijepo si to napisala; sve dok na dušu ne sleti.
    Kada pročitam ovakvu pjesmu pomislim; samo ne opet, a dobro znam da je potreban mali broj organiziranih ljudi da naprave zlo koje dobrota milijuna neće moći oprati.Pozdrav, Kety:)

  2. Mihaela
    08/02/2017 at 11:16 pm Permalink

    Privukao me naslov pjesmi i nisam požalila. Zlo je na horizontu, osjećaš ga… Dobro oslikan strah. Na njega miriši zrak.
    Iskonska zloća prijeti.
    Krade plućima dah,
    Sve dok na dušu ne sleti.
    Pozdrav, Kety!

  3. Krebs
    09/02/2017 at 11:34 am Permalink

    Odlicna poezija, Kety! VP za tebe!

  4. songfordead
    09/02/2017 at 1:04 pm Permalink

    netko je zamađijo sudbinu kletu

    puno pozdrava

  5. nevenka
    11/02/2017 at 4:47 pm Permalink

    sviđa mi se
    VP

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.