Nevjerno je našem nesavršenstvu
Povjeriti javnu tajnu da su nam
Želje u nesuglasju očiju drugih
Kako nas vide u našoj simbiozi
Nesklada budnih noćnih analiza
Mojih i pospanih kapaka tvojih
Pod raskošjem zvijezda mlatilica
Prazne slame iz kojih iskače iskra
Potpomognuta nama da priskoči
Obznaniti vjere plam dok strpljivo
Čekamo naše jutarnje poklapanje
Koje meni uvijek dođe kasno
U podne
A tebi talasom rane rose
Cikom svake zore
Kad i o postojanju naše zajednosti
Sporno vjećaju mnogi ja ću da nam
Sklopim jedrenjak ka našem tajnom
Urugvaju obećanom u slučaju III
Svjetskog rata zarad poklapanja
Neravnomjernih polutki užarenih
Vrelih ploča kojima gorimo svjesni
Naših nestašica u okolišu što nas
Tjera samo u četiri hladna zida
Bezprijekorne bjeline osluškivanih
Susjeda dok spavamo
Svi nam se nekako nepotrebno
Sjate po gnijezdima svojim i
Glume Orwellovu ’84. – u sve
Dok se ne resetujemo i napravimo
Update za njihove žbirave face
Osakaćenih sudbina zamršenih
Vlastitom frustracijom elementarnog
Nepoznavanja stvari oko sebe i
Spram sebe
Automatizacija nespretnosti
Prihvatanja se povlači kao logičan
Slijed događaja pod dizgninom što
Im ga Vožd steže
A poklapanje polutki je neminovno
Da bi jedrenjak uopšte isplovio samo
U slučaju III svjetskog rata i medenog
Mjeseca koji ne prati kalendarske dane
I prestupnu godinu već vlastito nahođenje
Polutki koje se doista moraju poklopiti
Jer hoće za sebe egzistenciju vakum
Prostora nastalog između Svetog i
Profanog čije su sadejstvo što zanemaruje
Fetve ’38.
Nema u tome nikakve ironije koliko
Ozbiljne namjere za novim korakom kroz
Kaljužu i kad nema para za nove čizme
A živo je blato ophodilo pute bivših
„Rifkinih ljudi“ od kojih se izdvajamo
Još samo mi satkani našim idejama
Za koje još uvijek guramo se aerobno
Do pokoje doze kisika što se gubi ljubljenjem
julija
20/05/2012 at 11:06 am Permalink
Maharaja, mene jako vesele tvoje pjesme. Nisi još stigao pročitati pravila Portala pa ti ovaj puta gledam kroz prste. Kako bismo stigli čitati i komentirati pjesme, a ne samo objavljivati svatko smije dnevno objaviti samo dvije pjesme. Ovu ostavi jer nisi znao. Malo kasnije ću je u miru pročitati i ostaviti komentar. Početne nespretnosti. Uhodavanje.kažu, ima u boga dana. I za nas agnostike. Lijep pozdrav druže. 🙂 🙂
20/05/2012 at 11:32 am Permalink
Lijepo napisano, mudro , misaono i pomalo filozofski 🙂
Osvježenje za portal, pozdrav od još jednog agnostika 🙂
20/05/2012 at 12:34 pm Permalink
Nevjerno je našem nesavršenstvu
Povjeriti javnu tajnu …
Kakav dobar logički apsurd. Živite tako jedno pored drugog, manje jedno s drugim, a ipak ste toliko jedno da ti imaš gotov plan kako u slučaju velike gužve izvući sebe i svoju dragu.Po tome, po tom osjećaju, pjesma je ljubavna. Po svemu drugome, ona duboko ulazi u stanje kolektivne svijesti raznih globalizama.
” A živo je blato ophodilo pute bivših
„Rifkinih ljudi“ od kojih se izdvajamo
Još samo mi satkani našim idejama
Za koje još uvijek guramo se aerobno
Do pokoje doze kisika što se gubi ljubljenjem”
Rifkin zaboravlja prirodu čovjeka i zato mislim da je njegova teorija još jedna utopija. Samo nas nevolja uči pameti. Učimo na teži način.
Maharaja, tvoju poeziju zovem intelektualnom. Potreban je izvjestan misaoni napor otvoriti ju, a opet ne stići do kraja. Izuzetno cijenim tvoj stih. 🙂 🙂
20/05/2012 at 5:49 pm Permalink
Hvala vam još jednom, dobri moji… A izvinjavam se zbog kršenja pravila… Što je najsmješnije, ja sam to kao i pročitao i vidio da se mogu objaviti samo dvije dnevno, nego sam se zaletio kao grlom u jagode i zaboravio. Greška u koracima. Ima i ja da poštujem pa makar i mene hercegovca po porijeklu tome naučili, kad već nije kameni krš. 🙂 Agnostički pozdrav i tebi Jime 🙂 Peace brother 🙂
20/05/2012 at 5:54 pm Permalink
nego sam se zaletio kao grlom u jagode i zaboravio. – Nisi se uplašio ni privođenja u lisicama? Eh, što ti je Hercegovac. Sutra očekujem nove pjesme. 😉 🙂
20/05/2012 at 6:08 pm Permalink
Jer on pleše linđo… hahahaha… 🙂 Budem, budem 🙂
20/05/2012 at 7:36 pm Permalink
Maharaja, dobro nam došao 🙂
Već prva strofa je dovoljno privlačna i mogla bi opstati sama za sebe, što ne umanjuje vrijednost ostatka tvojih ispisanih misli.
Lijep pozdrav !
20/05/2012 at 9:13 pm Permalink
Hvala, lijep pozdrav i tebi 🙂