Godinama sevdah mahalom se pjeva,
mirišu ćevapi i oduže se sijela.
Bosanska kahva jedinstven miris ima
jer je uvijek povod dugim razgovorima.
I ta naša duša uvijek merhametli
neće ni da sluša što je ne veseli.
Mahale nam pune ljudi dobre volje,
vječito sanjajuću nemoguće snove.
Ukusna baklava,bude kao glavno jelo i
razlog dobar za još jedno sijelo.
Džezva se opet na hastal nosi ,
tako Bosna merakom jadima prkosi.
Ali… neka život samo ide,
što da drugi vide,
kad u nama plaču ona
stara dobra vremena.
Kad je Bosna bila
nepovrijeđena.
julija
Suzana Marić
Marija
07/06/2012 at 11:00 am Permalink
Oseca se koiko volis tvoju Bosnu i nedostaju ti one stare nepovredjenje slike, samo su mirisi ostali neizmenjeni.
Lep pozdrav Faiza:-)
07/06/2012 at 11:02 am Permalink
e baš tako Dragice:)
žalim za onim svim dobrim vremenima
lijep pozdrav
07/06/2012 at 11:29 am Permalink
Oslikala si jedan topao svijet koji živi po mjeri čovjeka. Ambijent je oživio lokalizmima
Džezva se opet na hastal nosi ,
tako Bosna merakom jadima prkosi.
Ova pjesma mi je tvoja najdraža, najvrijednija pjesma. Veeeeliki 🙂 draga Faiza.
07/06/2012 at 12:08 pm Permalink
faiza draga tebe baš treba tjerati da objaviš pjesmu
ma, pristavi kavicu doletim krila lakih
na točkovima jutra
lijep dan ti želim
SFD
07/06/2012 at 12:50 pm Permalink
Predivan kraj pjesme, osjeća se Bosna kakva je nekada bila.
LP
07/06/2012 at 2:55 pm Permalink
Lijepo, mekano, s dušom. To je nešto što isijava ljepotu življenja, ljepotu druženja i opuštanja, ljepotu zajedništva ono što je čovjeku najvažnije, ali i najdraže. Bilo je nekada više i češće takvih sijela, eto i ti ih spominješ, kazujući kako su prošla ta dobra stara vremena. Prošlo je to jednim dobrim dijelom, ali ugasila se, umrla je i ona druga VELIKA VRIJEDNOST, a to je zajednički život, uvažavanje međusobno. Toga je sve manje. Tu se naravno misli na te tri nesretne nacije… koje se jednako podnose kao miš i mačka. A gle paradoksa, gle čuda: svi su veliki vjernici. Pa eto neka im bude. Ja ne živim plitki, niti život kojim ću bilo koga uvrijediti, zaraziti, omalovažiti. Jer – kad bih to činio, onda bih zamolio da me nitko ne naziva čovjekom.
Nisam htio ovoliko. Ali eto, poletilo. Oprosti
Srdačan pozdrav, Faiza. Ugodan dan i puno 🙂
07/06/2012 at 3:29 pm Permalink
pravo dobra faizo!!:))
07/06/2012 at 4:00 pm Permalink
Džezva se opet na hastal nosi ,
tako Bosna merakom jadima prkosi.
Posebno lijepa pjesma Faiza, svaka čast, pozdrav i 🙂 za tebe !
07/06/2012 at 4:26 pm Permalink
tako Bosna merakom jadima prkosi.
To i je Bosna Faiza u inat svima ona još poznaje merak.Prelijepa pjesma i prvi puta kad sam je čitala naježila sam se od dubine osjećaja u njoj.
07/06/2012 at 9:09 pm Permalink
Bravo Bosanko!Lijepo si ozivjela stari,dobri vakat u Bosni.Jos da si teferice i asikovanja pomenula… 🙂
Lijep pozdrav tebi i Bosni!
08/06/2012 at 7:46 am Permalink
hvala Marija :)) biće još nastavaka o Bosni
hvala Song :)) pa ti si krivac za ovu pjesmu tj.njeno objavljivanje
hvala Kristian..bila je nekad,još se u mo gradu s merakom sjedi ali sve manje zadovoljne duše
hvala Svjetlost :)) potpuno razumijem šta osjećaš..ja ipak imam nadu da biti dobro jednog dana..opet ćemo sevdisati
08/06/2012 at 7:49 am Permalink
hvala Duško :)) pozdrav
hvala Jim :)) ih svega još bude na hastalu
hvala Stefi od ♥..znam da ti se dopala i to mi je najveća nagrada,kad ste osjetili stihove :))
hvala Marko :)) biće i nastavak,obećala sam pa će biti teferiča,ašikovanja..
pozdrav za sve vas