I sinoć vali bjehu nasukani na mjesečini,
A moji pogledi u njih uprti
I sjetom tolikom posvećeni
Da ih sjeta skoro i usmrti…
I sinoć poželjeh biti pretvoren u pjenu,
Otići za osekom… odustati od boli,
Kao Mjesec pasti u Zemljinu sjenu
I sjenom oviti hridi s okusom soli …
14/10/2012 at 10:42 am Permalink
Kao Mjesec pasti u Zemljinu sjenu
I sjenom oviti hridi s okusom soli …
lijepo i vrlo poetski, pozdrav !
14/10/2012 at 11:08 am Permalink
ponavljanja, kraj postaje početak, tečna slika i rima, a još i morska.
svidja mi se, jako lijepo 🙂
14/10/2012 at 11:32 am Permalink
– Naslov moraš pisati malim slovima pa nećeš dobiti ovu nečitku sliku. (Namjerno je programirano da ljudi odustanu od svih velikih slova u naslovu.
Pjesma je poetska zamamna slika, a osjećaj dubok, razdire. Melodija stiha je tečna, ritam stalan, sinkopa na pravom mjestu. Veliki pozdrav 🙂
14/10/2012 at 2:04 pm Permalink
jako lijepo,osjećajno.pozdav
14/10/2012 at 3:49 pm Permalink
lijepo,pozdrav