Pratimo se pogledima,
u kao slučajnom susretu,
kroz zavjesu dima
ispušenih cigareta
polupijanih gostiju
i neuglednog barmena.
Sitni su noćni sati…
Znam tok tvojih misli,
da golicam ti maštu,
znam sve puteve
nestanka s lica zemlje.
Gledamo u oči
nelagodi mogućnosti.
Otkucavaju minute…
Hrvaš se s njima.
Stavljam te na kraće,
povlačim na bliže,
otirem nervozu
ove zaparne noći
usnama, po tvom torzu.
I tražim te na niže…
Dozvoljavam ti da misliš
da kreator si trenutka
u kojem zaboravit ćeš
sve do sad viđeno,
da paradoks smo slučaja
poreći ćeš pred zoru.
I svoje godine i svoje ime…
Prešućujem mudro
da vrijeme je igri.
U dosluhu s trenutkom
čujem mu šapat:
“Kad ga ne bi bilo,
trebala bi ga izmisliti.”
Oteli smo noć od nepozvanih…
02/04/2017 at 5:46 am Permalink
Zavođenje uvijek ima slične korake. Zanimljiva pjesma s atmosferom:)
02/04/2017 at 6:10 am Permalink
Koketno zavođenje! 🙂 Lep pozdrav 🙂
02/04/2017 at 6:19 am Permalink
Znam tok tvojih misli,
da golicam ti maštu,
znam sve puteve
Kao u igri staklenih perli – varijacije na temu, a opet svježe izrečeno:)
02/04/2017 at 8:51 pm Permalink
Noć je uvijek varalica pa i kada mislimo da smo ju ukrali prevari nas otkrivanjem jutra. Pozdrav
02/04/2017 at 9:28 pm Permalink
Pratimo se pogledima,
u kao slučajnom susretu,
Sve počinje pogledima, a onda, baš kao igra rasutih perli!:)
03/04/2017 at 12:01 am Permalink
Zahvaljujem se na vašim lijepim i poticajnim osvrtima!
Igra rasutih perli bezbroj mogućnosti toka radnje nudi, a broj bacanja limitiran je jedino samoograničavanjem.