Iluzija

I reče,
Pospana noć,
Zori u svitanju,
“Odlazim, odlazim da sanjam u naručju mjeseca,
Vidiš li mu traga na istočnoj granici,
Od srebra su njegove vlasi,
A pamuk mu je mehko ruho,
Što miriše,
Nebom beskraja.
Ako se ne vratim predveče,
Oprosti mi,
Budi dan namjesto moje tame
Pusti me da sanjam
Ostavi me u krilu mehku ,
Da više  ne budem
Nikada probuđen “.

4 komentara za "Iluzija"

  1. branka
    21/08/2021 at 9:00 am Permalink

    Poezija.

  2. Marija
    Marija
    21/08/2021 at 10:19 am Permalink

    Od srebra su njegove vlasi,
    A pamuk mu je mehko ruho,
    Što miriše,
    Nebom beskraja.

    Pravi poetski doživljaj!

  3. AnjaL
    21/08/2021 at 10:23 am Permalink

    Krasni stihovi!

  4. Mihaela
    Mihaela
    22/08/2021 at 9:59 am Permalink

    Pusti me da sanjam
    Ostavi me u krilu mehku ,
    Da više ne budem
    Nikada probuđen “.

    Dvostruka negacija. Lijepi stihovi.

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.