ima jedno mjesto uz more
što ga svojim zovem,
tamo gledajući ga,mir svoj nađem
danas odmara
ipak ima tisuću boja
i tisuću šara
udahnem duboko,napunim pluća
i dalje neki nemir,grč,slutnja
ne znam što mi je
oblaci vrstu mijenjaju
u nozi stari bol
a galeb mi se smije
05/02/2013 at 3:17 pm Permalink
Tko bi znao, možda te galeb razumije, možda se ne smije,
topli pozdrav!
05/02/2013 at 6:48 pm Permalink
odlican kraj….
daje cijeloj pjesmi posebnu notu…
LP
05/02/2013 at 7:48 pm Permalink
ima jedno mjesto uz more
što ga svojim zovem,
/ Lijepo je što mi, koji nemamo vlasništva nad zemljom, nalazimo lijepa, neuzurpirana mjesta, koje možemo zvati svojima i koja na neki način postaju naša. /Lijep pozdrav 🙂