Ispijena nesanica

Razvukla se magla po pitomom putu
sakrila se suza u kišnom kaputu
vjetar koji nekoć za bijes nije znao
slomio je grane, lomeć nije stao. 
 
Daljine su mjesec tamom otimale
i zvijezde su krišom mjesečini krale
pa u gluhoj noći bez sovinog huka
ni šapat se ne ču, posve nesta zvuka.
 
U toj su tišini bez ijedne sjene
skupile se čežnje svuda oko mene
i bez riječi sletjele mi na ramena.
 
U dupljama srca drhtaji se roje
kojima još zgrlih ono što je moje
dok ne budem lađa posve izgubljena.

10 komentara za "Ispijena nesanica"

  1. dusko
    10/10/2012 at 11:55 pm Permalink

    🙂 vratila se vilica,sa lijepom pjesmom,,ajde ,ajde,,jedva cekam da udjes ponovo u formu:)

  2. vila
    11/10/2012 at 7:17 am Permalink

    Ja sam uvijek u formi,i tu sam…samo si me ti tek sad spazio:))

  3. Marija
    11/10/2012 at 7:58 am Permalink

    Ma vidi ti to. Rima, sonetna forma. jednako lijepo kao i uvijek.Veliki pozdrav vilo 🙂

  4. dinko1941
    11/10/2012 at 9:00 am Permalink

    Prelijepa pjesma, krasna rima u našoj Villi, nek se tvoje pjesme ovdje sele i mi je s guštom čitamo 🙂

  5. ENEDIEL
    11/10/2012 at 10:03 am Permalink

    u dupljama srca drhtaji se roje.pozdrav

  6. Jim Corbet
    11/10/2012 at 4:13 pm Permalink

    posebno lijepa pjesma u rimi, pozdrav Vilo !

  7. Kristian Svalina
    11/10/2012 at 4:53 pm Permalink

    Predivno, divno. Tebi stvarno ništa nije problem. Ni rima, ni soneti, ni kučeta, ni mačeta. hehehe.
    Tako sam sretan kad vidim tvoje riječi, ovdje, sada, u mom srcu.
    Da, i u meni nešto zadrhti kad pročitam ovaj skup riječi, što se zove pjesmom. Bilo koja tvoja, jer ti imaš poseban dar.
    UMNSM
    LP

  8. songfordead
    11/10/2012 at 6:04 pm Permalink

    motam svoju prvu jutarnju cigaretu
    ima li itko kao ja još na svijetu
    magla mi se uvukla u kaput crni
    ogoljen do srži zadnje pjesme
    ispijan crnu gorku kavu

    misao me vuče prema gradu
    susrećem vile, ljubičatih šalova mi mašu
    približavam se koraka laganog

    skrovito je mjesto labuđe
    razgovor je bio dug
    a ona pravi, dragi drug

    lijepu veče ti želim
    sfd

  9. mirko
    11/10/2012 at 7:01 pm Permalink

    Ljepota stihova. Plijeni. Raznježuje. Bilo je vrijeme kad sam ih iščitavao dugo i često, kao nekada Cesarića A.B.Šimića i mnoge druge. To vrijeme je slično ovome… u kome se ta rima ulijeva u dušu. Pozdrav !

  10. vila
    11/10/2012 at 10:04 pm Permalink

    Najtoplije hvala svima vama na divnim riječima kojima opisujete osjećaje koje izaziva u vama ovo moje klupko slova…sve vas lijepo i posebno vilinski pozdravlja vaša ♥ila:))

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.