Istančano odstojanje

Odmah sam osjetila kako će mi taj muškarac značiti kudikamo više od pukog flerta kojem se pokoravam iz razloga što ga nerijetko volim više od one faze unutar koje se dotičemo jezicima, vlažnom kožom i punimo se međusobno užicima. To je ono vrijeme unutar kojeg izvlačim na površinu sve svoje vrline ali i mane, nudeći ih možda nespretno i nepromišljeno na uvid. Pomalo djetinje. Spotičem se o vlastita htijenja, misli u želji da mu se što više približim – gola i sirova serviram. Iako naravno nije tako. Naime prođe prilično vremena dok me ne ogoli i ne razbaca mi krinke, a čak i kada to učini i pomisli da me probao tek je liznuo vrškom jezika moju toplu kožu i probio se samo malo u unutrašnjost Žene.

Žena se nikada u potpunosti ne otkriva. U zabludi je onaj muškarac koji sebi umišlja kako je dovoljno pronicljiv, snalažljiv i obdaren intuicijom, te ulazi u njen život otkrivajući svaki kutak njenog postojanja. Žena se uvijek uspije sakriti i odvesti ga na krivi put iako ga spretno ostavlja u uvjerenju kako ju je – raskrinkao. Rastvorio joj unutrašnjost. Kušao ju onakvom kakva ona uistinu jest. Jestiva. Sočna i slana. Krvava i topla.

Ne skidamo naše krinke olako. Naučile smo s godinama kako se nose i dotjeruju. Brižno čuvaju.

Ne želim mu odmah dati sve. Flertujemo tjednima, uvijek pronalazeći mjesto i vrijeme gdje se zatječemo oboje spremni i željni te igre. Vlaži nas podjednako. Pokreće. Dok sam promatrala njegove guste trepavice, kako skriva svoj pogled da bi me u sljedećem trenu grubo njime doticao i prokleto ga zadržao izbacivši me iz kontrole i obrasca dobro uvježbane glumice – osjetila sam kako u njemu ima nešto nedefinirano. Intrigantno. Pitala sam se : ‘Kako sam uopće prije njega uspjela primijetiti nekoga i podati mu se?’ Željno razmaknuti prepone i primiti ga duboko u sebe. Doseći vrhunac na njegovim usnama.

Držao je istančano odstojanje. Znao je ohladiti trenutak usijanja kada sam cijelim svojim bićem bila spremna za njegov jezik i usne. Ustuknuo bi iako je jasno osjetio kako izgaram od želje da me konačno poljubi. Povuče na sebe. Zadrži u čvrstom zagrljaju. Iako bih se vjerojatno otimala i iznova željno vraćala po poljupce u nizu. Uvijek je tako. Kao da se prestrašim tog prvog poljupca svjesna kako od njega kreće sve.

Promatrala sam ga potisnuvši buru emocija koja me brutalno silovala. Bezuspješno. Svaki put kada bih mu se našla blizu želja je bivala sve snažnijom. Trebao mi je okidač, no On je i dalje spretno vlažio moju Ženu mameći me u svoj svijet – flertom. Još uvijek mi nije prilazio onako kako sam u mašti već pripadala ovom muškarcu. Postojale su noći u kojima sam naga ušetala u njegov prostor. Uzela ga bez pitanja i mogućnosti da mi se ne prepusti. Mojoj gladnoj Ženi.

Manipulirala sam svojom ženstvenošću i trgovala svojim čarima. Cijedila sam ga do iznemoglosti. Gutala sam njegovu muškost i sladila se njegovim vrhuncem kojim je utažio moju žedj.

Od prvog trenutka predstavljao je za mene jedno od onih značajnih bića koja vas dovode do samih granica iskušenja, vlastite potrebe da se osjećate živima. Pustite zvijer s lanca – strast, oslobodivši svjetove u sebi. Stremila sam k svijetu tom. Iz dana u dan sve više sam osjećala kako se igra mojim osjetilima što me činilo pokornom i divljom – istovremeno. Ključala sam iznutra. Moje misli bile su u kaosu. Počela sam ga prezirati svjesna svoje opipljive čežnje. Doveo me u stanje kada je ta ista čežnja postala bolna i duboka. Cijepala me na pola.

Odjenula sam svoje ženske čari nadjevena putenošću i počela sam loviti. Suptilno nudeći svoja htijenja na uvid kroz pokrete tijela i držanje. Svjesna kako zavodim, skrećem mu pažnju na elemente svoje ženstvenosti koje smatram svojim najjačim adutom. Žena jednostavno mora biti Žena.

S godinama sam naučila kako da ju upotrebljavam. Nije ostao imun i primijetila sam njegov nemir a trenutak unutar kojeg se ‘drznuo’ da mi se konačno približi onako kako sam priželjkivala bio je presudan da ga skinem s trona. Oboje svjesni što se događa između nas ne odstupajući od želje da se igramo, rasturamo neizvjesnošću – bili smo u podjednakom položaju. Kada mi se dovoljno približio izgubila sam se i sakrila.

Danima sam bila nedostupna, no sve više njegova. Bridjela sam od želje da prijeđemo granicu. Promijenimo pravila ove igre. Iz dana u dan sve više je nalikovala rivalstvu dvaju zanesenjaka i krvnika. U njegovim očima nazirala se priča koja me i dovela do ovog stanja da mu posvećujem riječi i misli. Prokleto je svjestan što mi čini. Uživa u tome. Kreće se oko mene polako i dodiruje me slučajno. Kada je prislonio svoje bedro uz moje objašnjavajući mi bitnost projekta na kojem radimo, ulovio je moj ‘uplašen’ pogled i cinično se nasmiješio pritisnuvši me svojom muškošću. Saznanjem kako djelujem na njega. Bila sam svjesna da ga uzbuđujem, no nedovoljno odvažna da maštu pretvorim u stvarnost.

Postalo je – bolno. Uznemiravajuće. Nestvarno željno. Razmišljala sam o tome da sama porušim zidove. Dograbim ga stavljajući ga na svoj jezik u tom poljupcu o kojem sam maštala. Povukla sam mu obraze toplim dlanovima i smjestila njegove usne na svoje, istovremeno ga opkoračivši na stolici u njegovom uredu iza zaključanih vrata. Grubo mi je rastrgao gaćice i našao se u trenu u meni … no ništa nisam poduzela. Odložila sam dokumente na njegov stol i zastala tek trenutak po odlasku iz ureda.  Pogledom smo se proždirali. Njime smo vodili ljubav. Mirisom koji se širio prostorom između nas. Tišinom. Bila je očaravajuća. Nabijena ekstazom. Energijom koja me iz sata u sat sve više pritiskala uza zid. Ovdje sam naslonila svoja leđa i sakrila obraze pod dlanovima tiho jecajući od želje da me proba, osluškujući kako pod prstima prebire po papirima, a ne po mojoj vlažnoj koži. Tijelu koje drhti pod dodirima muškarca.

Vraćala sam se iz dana u dan po još i željela sam da traje taj osjećaj.

I trajat će sve dok me ne prebaci preko stola oslobodivši me rublja. Dok me ne rasturi straga, grubo loveći me za kosu. Pokupit će ju rukama i snažno me povlačiti na svoje prepone klizeći u mene pokretima iz bokova. I uzdasima, ranjavajući  mi gola leđa. Završit će ovu priču što me izluđuje.

Odavno se ovako nisam osjećala. Osjećaj povezujem s onim osjetom koji prostruji kroz mene kada Njegovi zubi nježno grizu moju ukrućenu bradavicu. Gotovo bolno struji niz moja leđa.

*
Silence

8 komentara za "Istančano odstojanje"

  1. dinko1941
    22/08/2012 at 9:05 am Permalink

    Uh, jest poduže ali se zbilja isplatilo čitati. I znam, žena je bila i ostala zagonetka, koliko god je upoznajem uvijek je ona dijelom nepoznanica, ali u tome je i draž. 🙂

  2. Marija
    22/08/2012 at 10:03 am Permalink

    Ne skidamo naše krinke olako. Naučile smo s godinama kako se nose i dotjeruju. Brižno čuvaju.
    Ovo je gro tvoje priče. Dobro si ga oslikala. Vječita igra žene i muškarca, ista od pamtivijeka. Pozdrav perlaa 🙂

  3. Jim Corbet
    22/08/2012 at 11:13 am Permalink

    Nadam se da će stol izdržati 🙂 pozdrav Perla !

  4. faiza
    22/08/2012 at 12:22 pm Permalink

    eh nisam odoljela da sve ne pročitam..ali riječima je nekad teško napisati osjećaj koji je u nama kad pročitam tvoje riječi
    pozdrav Perlo:))

  5. songfordead
    22/08/2012 at 4:43 pm Permalink

    u strast uz šaputanje vjetra kroz okna naših želja želimo upoznati jutranju zagonetnost u očima što nas tako vješto skidaju, ne daju mira, gorostasi ljubavnici u nama vape za još, elipsom osjećaja plutamo divljinom bludnog sadržaja na postelji protkanoj čežnutljivim poljupcima, u ovoj igri jesu li godine bitne, pomalo iskustvo a netko bih rekao i znanost, jer kemija u dva bića se priča kao romansa iza spuštenih zastora, uzimamo ono najbolje što nam tijela daju, napetost, strukove skasti, idemo, idemo dalje, u doline purpurnog odsjaja, ljubit ćemo uvijek kao mili cvjetovi kada se susretnu predivni svjetovi

    otkrij mi sve, draži,sve ono što se traži, voljet ću te kao pustinjak, avanturista, pjesnik, tek umazani auto mehaničar, hlače do koljena spuštena, o dušo znaš da ne brojim migove, samo te želim na tebe vješto obrušiti i uronuti duboko, duboko kao u more plavetno

    draga Perlita što reći nego predivnoća, znaš da te volim takvu, kada o strasti pišeš, ne uzmićeš od tuđih riječi
    ma predivno

    puno pozdrava i do novog čitanja

  6. Marko Grubesic
    22/08/2012 at 7:04 pm Permalink

    Uh tko bi žene shvatio!Ja se godinama trudim a rezultati mršavi 🙂 A uradak…hm, moram priznati da sam malo u mislima nekuda odlutao…
    Lijep pozdrav!

  7. blueperlaa
    23/08/2012 at 7:08 am Permalink

    Ljudi, hvala na odvojenom vremenu. Cijenim.

    @Song, ti si legenda ! i ne uzmičem od tuđih riječi …ne brini … lol

  8. Pejak Mirjana Peki
    26/09/2012 at 9:55 am Permalink

    ni trepnula nisam, blueperlaa…Ženo…fantastična si 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.