Iz arhive

1855 BEZ PROMJENE

 

U sveopćem kaosu misli i pokušaja,

Ispitivanjem mogućnosti promjena

Ne pomičem se od startne pozicije,

Nazirem tek sitne pomake, bezvrijedne spomena,

A nagon zvijeri kavezom omeđene slobodu išće,

Pogleda prostrta u svim smjerovima

Tek vrhove cipela jasno vidim,

Tramvaj zvoni, resko,

Protutnji prijeteći i čudna lica

Protutnje zajedno s njim,

Previše ljudi na ulicama,

A oko mene praznina, pustoš,

Oni su mrtva lica ovoga grada,

Spomen slobodnog kretanja,

Oni su lica bez ruku, bez tijela,

Odijela sama biraju smjer

Dok lica prebiru šarenilo izloga

Nadajući se ugledati ljepotu,

A prazni pogledi ugaslih očiju

Ostaju još dugo iza njih uz natpise

„sve po 10 kuna“,

Ruka u praznom džepu nemirno se stisne,

Odmahne,

Oči se već u novom gledaju izlogu,

I tek na periferiji otužnog stanja

Gdje zadnja je stanica tramvaja,

Lice se ponovo tijelu vrati

Ulazeći  zajedno u neki pedesetogodišnji neboder

Dodaju još jedan dan životu bez promjene.

 

15.03.2010.

3 komentara za "Iz arhive"

  1. Marija
    Marija
    11/11/2021 at 7:26 am Permalink

    Previše ljudi na ulicama,
    A oko mene praznina, pustoš,

    Ustajalost, bezperspektivnost, ugaslost. Loša slika čovječanstva. izgubljenog čovjeka!

  2. Tonka
    Tonka
    11/11/2021 at 11:15 am Permalink

    Hvala Marija, Previše ljudi posvuda u svijetu slično živi, ali malo tko shvaća tu istinu zbog stalne žurbe za imati više, trošiti više. Pozdrav

  3. Aljoša
    Aljoša
    11/11/2021 at 3:51 pm Permalink

    Materijalizam i neumjerena konzumacija života su mnoge odveli daleko od drugih, a ponajviše daleko od sebe. Lako se pogubiti u toj prašumi na asfalzu. Veliki pozdrav, Tonka 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.