Nestani praznino pusta i nesretna.
Odjaši na sivilu ovih samotnih zora u nepovrat.
Nitko te i tako ne treba osim krčmara lakomih
i možda ovisnosti
jer i ona treba neku ispriku banalnu.
Jest da je predivno lebdjeti u visinama lažnog blaženstva
ali su mi mrske dubine mamurluka neizbježnih.
Ah, i ti čekići što po glavi udaraju!
Ne daju čovjeku da se koncentrira i sjeti razloga.
To sa razlozima i nije nešto,
rabljeni su već svi.
Stereotipni su postali kao i vrste pića alkoholnih.
Sve je već isprobano
i iskombinirano sa ljubavima letećim.
Lažno je sve osim buđenja bolnog i teškog.
Koliko samo odluka da je to posljednji put
a sutradan sve po starom.
I stoga nazdravljam svim pijanim ulicama
i mokroj braći.
Zbogom čista pameti i dobro došla propasti!
Iz sumaglice pijanstva
9 komentara za "Iz sumaglice pijanstva"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.
katarinab
Suzana Marić
Mihaela
01/08/2012 at 4:55 am Permalink
Ti se znaš izražavati i načinom koji ne šikne direktno iz duše nego iz nekog mračnijeg dijela mozga. Tekst i po sadržaju odudara od tvojih vinskih pjesama. U ovoj pjesmi lirski subjekt pije kao pijanac, netko tko je na putu ovisnosti i koji polako gubi životni kompas. U drugim tvojim pjesmama lirski subjekt pije kao intelektualac koji trenutno namjerno izaziva, ali i kontrolira stanje, kojem je opijanje samo trenutan odmak, prosvjetljavanje problema, a vino je motiv koji se ispija polako sa ogromnom lepezom osjećaja, a ne s jednim jedinim osjećajem skore propasti.
Zato mi se više po sadržaju sviđaju one tvoje druge pjesme u kojima si kompleksan ti, drugačiji, neutopljiv u masu. Veliki pozdrav Marko. 🙂
01/08/2012 at 6:35 am Permalink
Da, predivno je izgubiti se na trenutak iz grube slike realnosti koja boli i osjetiti ono blaženo stanje ‘lažnog’ privida smiraja … no sjajno si opisao buđenje nakon alkoholnog vrenja i stanje koje tada nastupa. Imam dojam kao čitatelj da je tada korak u sutra, u novi dan .. nekako trom i još je teže suočiti se s realnošću – ne živimo uvijek bajku.
Mnogi su skloni tome da tugu utope u ‘nečemu’ … neki od nas bave se pisanjem 🙂
Marko, tvoja poezija je u okvirima svakodnevice koja nas okružuje. Lijepoo. Pozdrav !
01/08/2012 at 7:30 am Permalink
I stoga nazdravljam svim pijanim ulicama
i mokroj braći.
Zbogom čista pameti i dobro došla propasti!
svatko ima svoje razloge zbog kojih pati
pa ponekad poežli da si bol skrati
lijep dan želim
sfd
01/08/2012 at 1:03 pm Permalink
Koliko samo odluka da je to posljednji put
a sutradan sve po starom.
Netko je jednom rekao…ne vjeruj ovisniku ni kada kaže da je čovjek…pretpostavljam da se tu misli na gubitak dostojanstva koji je neminovan kod ljudi koji su ovisni u jakoj mjeri a laž im je sredstvo da dođu do još jedne boce, igle ili praha, dobra ti je pjesma, pozdrav Marko !
01/08/2012 at 2:50 pm Permalink
Super ti je pjesma Marko…
Zanimljiva….
01/08/2012 at 4:14 pm Permalink
Super dobra pjesma sadržaj koji govori da se treba zabrinuti, nad životom kad je ugroženo od sudbi drugih 🙂
01/08/2012 at 8:20 pm Permalink
@ Mare to su me moji stari poznanici inspirirali.Znaš ono; klošarska bratija i uvijek fali nešto novaca za bocu a pošto me već poznaju(a i ja njih) uvijek potpomognem malo.Probao sam se jednostavno u njihov položaj postaviti(u onaj ovisnički) i tako nastaše ovi stihovi.
@ Perlaa problem je što oni iz dana u dan probavaju potisnuti realnost i sve dublje padaju.Iz toga začaranog kruga teško se izlazi!
@ Jime dobro si uočio o čemu pjesma govori.
@ Kristiane život piše najzanimljivije priče.
@ Dinko život je nekome majka a nekome maćeha.Svi ljudi nemaju tu snagu da se sa njime bore i da se za svoje mjesto pod suncem izbore.
Laku noć vam želim!
01/08/2012 at 9:07 pm Permalink
Super opisan život ovisnika.Pozdrav Marko.
01/08/2012 at 9:13 pm Permalink
Hvala na posjeti Stefi.
Laku noć!