sva rumena praskozorja
ostadoše izgubljena
na usputnoj stanici
na kojoj smo se
slučajno zaustavili
ne osvrćući se za
koracima svojim
što ostadoše tamo
na cvjetnim livadama
laticama jasmina
ostadoše u
prvom poljupcu
dozrelih trešanja
tako slatkom
utkanom u onu
košulju bijelu
što se rumen
po njoj razlila
poput lica djevojčice
stidljivog pogleda
koja čeka
prvo praskozorje
S.K.M
12/06/2017 at 7:41 am Permalink
Predivna pjesma,svaka čast Suzana,pozdrav!
12/06/2017 at 8:33 am Permalink
Postoje li slučajnosti, ili je sve važno zacrtano? Tko zna? 🙂
12/06/2017 at 9:39 am Permalink
Dodirne itekako:)
LP
12/06/2017 at 3:55 pm Permalink
Romantično, nježno i jako lijepo!
VP, Suzana 🙂
12/06/2017 at 5:40 pm Permalink
tvoje su pjesme kako buketić cvijeća ” NOĆ I DAN”
pozdrav mila
12/06/2017 at 6:24 pm Permalink
Ivice, raduje me tvoj komentar . Lijep pozdrav 🙂
12/06/2017 at 6:26 pm Permalink
Možda negdje gore postoji knjiga u kojoj je sve zapisano ! Tko zna ?
Marija ,drago mi je što si tu .Ugodnu večer ti želim 🙂
12/06/2017 at 6:27 pm Permalink
Mirko, tvoj komentar godi . LP 🙂
12/06/2017 at 6:29 pm Permalink
Tvoj komentar nikada ne izostane.Hvala na vjernosti ,draga .LP 🙂
12/06/2017 at 6:30 pm Permalink
Bobo , obradovala si me i nasmijala . Hvala ti draga .LP 🙂