Izgubljeni snovi

Kad koraci jednom približe se kraju puta
postanu umorniji, sporiji i tiši
odlutat će duša u bezdane davne
tražit će osmijehe sretne
tamo zaboravljene, davno ostavljene
Kad suza jednom sama zaiskri
slana, nevina i čista
sputavati je neću, nek putem svojim ide
kao rijeka životna što kraj mene prođe
okrzne me samo obalama svojim
Kad snovi jednom nemirni postanu
i noći u svoje tmine pozovu
tražit ću oči i ruke daleke
u čijim se očima vidjela nisam
pod dodirom čijim nisam zadrhtala
Kad sve jednom bez smisla postane
bol i tuga samo ostane
zatvorit ću oči spokojno i tiho
slušat ću srce što sve sporije bije
i neću tražiti krivca
za sve što je trebalo….a moglo biti nije…

 

7 komentara za "Izgubljeni snovi"

  1. Marija
    16/12/2017 at 10:34 am Permalink

    i neću tražiti krivca
    za sve što je trebalo….a moglo biti nije…

    Bol i tugu nanese život na put, obično kada su zbivanja van naše moći. Ipak i tada negdje postoji neki smisao koji otkrivamo tek kasnije, kada prođe navala osjećaja. Lijepo je skupljati uspomene živeći ih, ali ne smijemo se u njih zakopati. Čak ni zadnjim dahom života. Pozdrav, Lela:)

  2. Dragica Meyer
    16/12/2017 at 10:58 am Permalink

    Tako lepa, dirljiva i iskrena poezija! Mnogo pozdrava Lela 🙂

  3. Marko Grubesic
    16/12/2017 at 1:11 pm Permalink

    Bolećivo mirenje sa sudbinom. Ali život je ipak krivudava cesta, nikad se ne zna što se iza sljedećeg zavoja krije.
    Lijep pozdrav!

  4. mirko1
    16/12/2017 at 2:51 pm Permalink

    Lela, doživio sam pjesmu kao racionalni tok naših životnih rijeka. Dakle nije mirenje, jer nema mirenja onda kad se više ne može djelovati. Ovdje se iz jednog ugla (ili iz jednoga neminovnog ušća) gleda životna zagonetka, životni saldo, životni ubrani i neubrani trenutci… zato mi je tema sjetna, pa i poticajna.
    Ugodan dan, Lela.

  5. Mihaela
    16/12/2017 at 7:08 pm Permalink

    Zanimljivo je kako inverzijama postižeš neobičnost izraza.:)

  6. Murtulica
    16/12/2017 at 10:20 pm Permalink

    “Kad sve jednom bez smisla postane
    bol i tuga samo ostane
    zatvorit ću oči spokojno i tiho
    slušat ću srce što sve sporije bije
    i neću tražiti krivca
    za sve što je trebalo….a moglo biti nije…”

    Vp, Lela!

  7. Lela
    20/12/2017 at 7:00 pm Permalink

    Veliko vam svima hvala na lijepim komentarima. Ugodno vam veče! 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.