Izgubljeni stihovi

Znala si nekad pjesmom reći
i više od slike,
već bi u naslovu skrila
ono što na srcu ti piše.
Sanjala si puno više,
sada su glasne samo praznine
na tvojim papirima,
a pero umočeno
u suhu paučinu vremena.
Moji stihovi još teku ispod Sljemena,
tamo gdje se dižu
valovi snova i valovi riječi,
gdje na oltaru svakog dana
kao žrtvu,

težinu tuge palim.
Ne, nikada ne žalim,
i nisam trošna pisma pisao,
niti sam brisao tužne pjesme.
I čekam te i dalje pored česme,
one iz koje cure
tvoji izgubljeni stihovi,
koji tiho plove u rijeku.
Čini se u neku daleku,
i u jeku…
i u jeku,
od mene daleku.   

5 komentara za "Izgubljeni stihovi"

  1. sumiko
    03/03/2013 at 9:35 pm Permalink

    kao žrtvu,
    težinu tuge palim.
    Ne, nikada ne žalim,
    i nisam trošna pisma pisao,
    niti sam brisao tužne pjesme.
    I čekam te i dalje pored česme,
    one iz koje cure
    tvoji izgubljeni stihovi,

    pozdrav

  2. Marija
    03/03/2013 at 9:43 pm Permalink

    Kristiane, ova pjesma je lijepa, a tako sama i tužna. Ova pjesma tuguje i samuje. I sluti vrijeme u kojem se ljubav pretvara u jeku. Ova pjesma ima krv i meso, nije samo riječ.Ova će pjesma dugo lutati vremenom Lijep pozdrav 🙂

  3. boba grljusic
    03/03/2013 at 10:50 pm Permalink

    tvoji izgubljeni stihovi,
    koji tiho plove u rijeku.
    Čini se u neku daleku,
    i u jeku…
    i u jeku,
    od mene daleku.

    ,preljepo !
    pozdrav

  4. Aljosa
    04/03/2013 at 9:35 am Permalink

    zadnji dio pjesme duboko prikazuje nedovršenost, prekinutost, udaljenost
    kako pjesme, tako i odnosa dvoje ljudi

    bravo Kristiane

    pozdrav 🙂

  5. dragica meyer
    05/03/2013 at 6:15 am Permalink

    Divna pesma, kraj ocarava. Pozdrav Kris 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.