Između jave i iluzije

20 siječnja 2013 Autor: 10 Kategorija: Ljubavna

Što reći sada kad te nema?

i koga se to još uopće tiče

bezbroj puta prežvakana tema

ko tolike koje međusobno liče.

 

Bez tebe je prazna duša, postelja i čaša

i glas što nekad zadrhti poput strune;

prazna je klupa što je nekad bila naša

i srce što kao jabuka na zemlji trune.

 

Prolaze dani poput sivih golubova

koji ne lete ka toplini juga,

prolazi ko zna koja noć bez snova

prolazi sve, samo neće tuga…

 

Jedino, na proljeće, kad zapuše jugo

koji ponekad utječe na sve;

možda u zagrljaju s nekom drugom

ostvarim naše nedosanjane sne.

 

Možda će, ipak, vrijeme izbrisati tebe

i prevarim te s nekom,  makar i bez volje

a znam da bih tako prevario sebe

i ništa tad ne bi bilo ni  lakše ni bolje.

 

Za sada lutam, maštam, pjesme neke pišem,

nerijetko se i malo više popije

jer još te se često sjetim i uzdišem

živjeći negdje između jave i i luzije…

10 komentara za "Između jave i iluzije"

  1. Marija
    20/01/2013 at 10:43 am Permalink

    Sviđa mi se taj nonšalantni ton pjesme, to navođenje i prihvaćanje činjenica bez patetičnog zapomaganja. Odlika je to osjetljivog srca koje prihvaća svoje tuge, one ga bogate pa, eto, u nekoj opijenoj izmaglici rodi se i ovakva pjesma koja je još uvijek puna te prokockane ljubavi. Lijep pozdrav 🙂

  2. faiza
    20/01/2013 at 10:54 am Permalink

    hhehe svega ti doživiš i napišeš..lutati je dobro a nekad uz čašicu…

    sviđa mi se pjesma

    pozdrav 🙂

  3. dragica meyer
    20/01/2013 at 11:20 am Permalink

    jer jos te se cesto sjetim i uzdisem
    zivjeci negde izmedju jave i iluzije

    Jako lepo i tuzno, koktel jave i iluzije. Pozdrav 🙂

  4. Jim Corbet
    20/01/2013 at 12:37 pm Permalink

    Bez tebe je prazna duša, postelja i čaša

    i glas što nekad zadrhti poput strune;

    prazna je klupa što je nekad bila naša

    i srce što kao jabuka na zemlji trune.

    jako lijepa i tužna pjesma San, najteže je kada smo nemoćni ali pjesme koje odražavaju takva stanja nerjetko su najljepše, pozdrav !

  5. Iluzija
    20/01/2013 at 1:00 pm Permalink

    prolazi sve samo nece tuga

    ali onda ipak nada, pomalo rezignirano zivot se nastavlja.

    🙂

  6. El janid
    20/01/2013 at 3:29 pm Permalink

    Obojana pjesma tugom, sa jakim završetkom, nesretno zaglavljen između jave i iluzije.

    Pozdrav!

  7. marissa
    20/01/2013 at 4:18 pm Permalink

    I sve su iste , ali eto jedna istija ostavi duboki trag, u danima i desetljećima živi,
    Lijepa skladna rima,
    pozdrav Sani!

  8. stefi
    20/01/2013 at 4:51 pm Permalink

    Jedino, na proljeće, kad zapuše jugo
    koji ponekad utječe na sve;
    možda u zagrljaju s nekom drugom
    ostvarim naše nedosanjane sne.
    Proljeće sve budi pa i nove ljubavi.Krasno Sani.

  9. songfordead
    20/01/2013 at 5:21 pm Permalink

    a znam da bih tako prevario sebe
    i ništa tad ne bi bilo ni lakše ni bolje.

    kao i ja, istimo smo, samo ja bez alkohola, lol
    puno pozdrava, sfd

  10. Marko Grubesic
    20/01/2013 at 7:30 pm Permalink

    Tiha, zatomljena tuga i lakoća izraza dominiraju pjesmom. Naravno i za tugu ima lijeka; čaša puna nečega ali ne mlijeka 🙂
    Pozdrav pajdo!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.