Ruka u ruci
spokoj u miru
ljepota u sreći
uzglavlje nikad tako meko.
Ptica u meni
nikad nije imala slobodnija krila
svu svoju radost nosila sam tebi
ni najljepši snovi sa zbiljom
nosili se ne bi.
A zašto sad šutiš srećo moja ,
zar tako je teško izgovorit mi ime,
za tebe malo,
a mojoj duši i život i hrana.
Suzana Marić
Marija
Mihaela
11/06/2012 at 7:39 am Permalink
izgovoriti će…nahraniti pticu 🙂
11/06/2012 at 10:05 am Permalink
Kratko i lijepo, pozdrav Marissa !
11/06/2012 at 11:09 am Permalink
Neka ptica u tebi samo pjeva. Njezin pjev je pjesniku i život i hrana.Nježno je, ali nije plačljivo. Baš kako mi se sviđa. Pozdrav marissa. 🙂
11/06/2012 at 11:49 am Permalink
“A zašto sad šutiš srećo moja ,
zar tako je teško izgovorit mi ime,
za tebe malo,
a mojoj duši i život i hrana”.
Izgovorit će, možda već odgovara, nečujno, takav pjev tvoga imena i tvoga bića godi mu duši, možda trenutno…
Lijepo! Uvijek te rado čitam. Ako nemam uvijek mogućnost reći nešto, ne zamjeri, to je zbog ograničenog vremena, ponekad.
SRDAČAN POZDRAV, MARISA !!! 🙂
11/06/2012 at 12:14 pm Permalink
Hvala dragi prijatelji!
11/06/2012 at 12:42 pm Permalink
A zašto sad šutiš srećo moja ,
zar tako je teško izgovorit mi ime,
za tebe malo,
a mojoj duši i život i hrana.
pozdrav
11/06/2012 at 1:26 pm Permalink
Prelijepa ti je pjesma, upravo onako kako volim pjesme snažne, nježne u kojima nije odveć tuge 🙂
11/06/2012 at 2:36 pm Permalink
Marija rece, nezna i nije placljiva pesma, to je pravi opis. Lep pozdrav 🙂
11/06/2012 at 6:33 pm Permalink
pravo dobra…