Izvadak iz putopisa

CAMBRIDGE /DAN 3.

Nisam niti trepnula a već mi u zagrljaj pristiže i treći dan otkako sam u Ingleškoj.
Često sam kao dijete sanjala kako odlazim u neku stranu zemlju gledajući zanimljive crno-bijele filmove, i uživajući u dogodovštinama glavnih likova.
Nije u tim snatrenjima bila točno definirana zemlja, niti sam ikada bila tužna što mi se to ne ostvaruje. Za sve što nam se baš u istom trenutku ne ostvari postoje SNOVI. Znaju ti snovi biti toliko živi i moćni da katkada bude mala granica između njih i jave.
Ovim putovanjem sam uspjela prijeći tu granicu, naravno zahvaljujući ovom poznanstvu.

Sinoć smo prije lijeganja u krevet govorili o tome kako bi se jutrom, ako bude lijepo vrijeme, mogle odvesti do Cambridgea.
Moram napomenuti da su svi odabiri našeg kretanja za mene uvijek velebni, jer ne postoji nešto što mi je manje bitno ili važno. Kada se nađeš negdje vani, a želiš upiti što više o tom mjestu, uvijek moraš osluškivati kako prirodu, tako i urbane i povijesne znamenitosti.
A, ako želiš upoznati bit nekoga mjesta moraš otići tamo gdje se ljudi najviše smiju, u ovom slučaju to su pubovi. Naravno, kao i svugdje, tako, nažalost i u ovako uređenim zemljama, postoji ona druga strana ljudskih sudbina, sudbina manje sretnih života ljudi koji nisu uspjeli ostvariti bolje uvjete, pa im je ulica jedini dom kojeg najbolje poznaju, tako da cjelokupni dojam stvaram upoznavajući svaki od ovih dijelova pomalo.
Vjerovali ili ne, dan je osvanuo okupan sunčevim zrakama, naravno nije bilo dvojbe, brzinom svjetlosti se sređujemo, ja uzimam ruksak s aparatom, a Likarija svoju omiljenu torbu, te krećemo u još jednu avanturu.
Ne znam točno koliko dugo smo se vozile do malenog predgrađa, jer smo cijelo vrijeme pomalo čavrljale. Ono što mi se ovdje jako sviđa je što uopće nemamo potrebu govoriti o drugim ljudima, na način da kazujemo nešto loše. Odavno smo zaključile da je to bespotrebno crpljenje vlastite energije. Uskoro se iskrcavamo, te kupujemo autobusnu kartu s kojom za manje od desetak minuta dolazimo u dio iz kojeg pješaka ulazimo u sam centar. Ja sam vam jako nestrpljiva, već sam naišla na bezbroj motiva, ali Likarija me odvlači i govori kako je to sve ništa u odnosu na ono što me očekuje.
Vjerujem joj jer znam da ima oko sokolovo. To sam joj već bezbroj puta rekla. Ali ona samo odmahuje rukom, kao da to uopće nikome nije bitno.

Evo lipi moji moram vam reći da se Cambridge sastoji ni manje ni više nego od ukupno trideset i jednog sveučilišta.
Prvi koledž je bio Peterhouse. Osnovao ga je biskup Ely, zamislite još davne 1284.godine. Kako je 1209. godine bilo nereda u Oxfordu, mnogi studenti i nastavnici bježali su kako bi spasili svoje živote. Neki su došli u Cambridge, a sedamnaest godina kasnije osnovana je kancelarija koja je 1318. godine službeno priznata od strane pape kao “Studium Generale”. Unatoč tome, sveučilištu u Cambridgeu nije odobren status grada sve do 1951. godine.
Ono što mi se svidjelo na prvu su bicikle kao jedno od glavnih prijevoznih sredstava. Naravno, Likarija me odmah upozorava da pazim gdje hodam i kamo gledam, jer će me netko s biciklom “pokupiti” i složiti sa zemljom. Prije nego sjedamo u najbliži kafić, prvo se moramo selfizirati i tagirati, jer nas dvije volimo sve ono što vole mladi, i moram vam sada priznati da mi ovo trenutno izaziva osjećaj, oprostite mi na izrazu, nenadjebivosti. Englezi su po pitanju izgleda jako liberalni, nitko nas ne obadava, niti se čudi što radimo ovdje u moru mladih studenata.
More bit da smo se sasvim dobro uklopile. Ahahahahahah….
E tako, kad smo to obavile i objavile na fejsu, počinju stizati notifikacije od naših fb frendova koji pozdravljaju, a meni, antiputnici poručuju da mi žele dobro svjetlo i puno lijepih fotki.
Naravno, u to vrijeme još nikome nisam rekla da pomalo pišem putopis. Do dolaska u Inglešku već sam napisala oko sedamnaestak stranica uvodnog dijela.

Danas još u planu imamo kupiti magnetiće, za mene neke olovke jer ih obožavam i par razglednica koje šaljem u svoj Šibenik. Od svih dućana, moram priznati da obožavam ove malene svaštarnice koje prodaju od olovaka do raznoraznih ukrasnih predmeta i suvenira. Obožavam i miris ovakvih dućana, ne znam točno razlog ali bude u meni neku toplinu. Za razglednice se nadam da će stići u Šibenik
do završetka pisanja ovoga putopisa, jer sam ja u Šibeniku već skoro mjesec dana a od njih ni traga ni glasa.

No, da se malo vratim na povijest samog mjesta.
Cambridge University Botanic Garden je osnovan za sveučilišnu nastavu 1831. godine. Osnovao ga je John Stevens Henslow, koji je najpoznatiji po tome što je poslužio kao inspiracija za Charles Darwina i njegova istraživanja. Godine 1846. vrt je bio otvoren za javnost, a sadržavao je niz biljaka u različitim vrtovima: kamenom, zimskom i suhom vrtu.
Za Cambridge možemo reći da je sjedište jednog od najstarijih sveučilišta i administrativni centar okruga Cambridgeshirea.

Sam grad broji oko 125 000 stanovnika i nalazi se na 80 km udaljenosti od Londona. Osim što je poznat po sveučilištu, grad leži u srcu Silicijske močvare koja je poznata kao vodeći centar high-tech tehnologije u Velikoj Britaniji.
Što se tiče izgleda grada, radi se o mjestu koje ima izrazito zanimljivu užu jezgru, ponajviše zbog srednjovjekovnog izgleda s uskim krivudavim ulicama i starim zgradama.

Oni koji vole dašak prošlosti bit će oduševljeni jer će imati osjećaj kao da su zalutali u razdoblje vitezova okruglog stola što je i normalno za Britaniju koja na svakom koraku nudi svoju dugogodišnju tradiciju.
Za moju maštu ne postoji savršenija priča. I zaista mi nije ni najmanji problem na trenutak postati “djeva bajna” nekog drugog vremena i trenutka, ali pobogu gdje da sakrijem ovu grdosiju od aparata?

Vratimo se mi ipak u stvarnost, dakle ako ste se odlučili na putovanje u ovaj prošlošću bogat grad, obavezno posjetite užu jezgru grada, Sveučilište Cambridge koje obuhvaća Cavendish laboratoriju, King College kapelu i Sveučilišnu knjižnicu.

Ne bi bio fer a da ne spomenem i noćni život, o kojem bar za sada uživo neću biti svjedokom, ali zato kažu da je jako bogat i raznolik. U ponudi se nalazi velik broj barova, pubova i restorana s dužim radnim vremenom.
Svatko po nešto može za sebe izabrati.

Moram spomenuti i ovaj jako bitan dio cijele priče, a to je da je Cambridge inače jako skup za život. Grad odiše mladošću i po meni divno pozitivnom energijom nasmiješenih lica različitih narodnosti i rasa. Ono što me je oduševilo naravno uz neponovljivu arhitekturu koledža, savršeno podšišanu i svjetski poznatu englesku travicu i sveukupno uređenje zelenih površina da zaboli glava, je i vedrina tih mladih ljudi, kao da je baš svima dan taj predivan osmjeh koji ih uz svu različitost ipak povezuje u jedno. Divno zaista.
Međutim, najvećim dijelom se radi o djeci bogataša ili stipendistima tako da jednogodišnja školarina zna narasti i do 21000 funti, dok prosječna soba na koledžu košta 400 funti mjesečno.
Tko nema plaćenu školarinu, mora za skroman život u koji je ubrojen i smještaj, mjesečno izdvojiti i do 8 000 kuna.

Kada smo se dobro našetale, a ja još i naslikavala, zasjedamo u jedan zgodan, ali malo skuplji pub koji nudi popriličan asortiman piva iz organskog uzgoja. E, ovdje mi na um pada moj stariji brat B., koji obožava pivo, a naročito ako je organsko. Likarija naručuje neko narančasto piće, zaboravih mu ime.
Koristim usput priliku da napišem i adresiram razglednice, kako bi ih što prije poslala.
Pomalo se mislim kako vrijeme koje ovdje provodim mjerim nekim drugim aršinima. Kada ti je nešto i netko bitan, htio bi da je taj protok što sporiji, a pojedini trenutci da su zamrznuti za vijeke vjekova, ali ne, ne ide to tako. Vrijeme jest tu da protječe, a mi, mi smo tu da ga obogatimo i da mu damo vlastiti pečat i smisao….

10 komentara za "Izvadak iz putopisa"

  1. Suzana Marić
    Suzana Marić
    10/04/2019 at 12:47 pm Permalink

    Kada ti je nešto i netko bitan, htio bi da je taj protok što sporiji, a pojedini trenutci da su zamrznuti za vijeke vjekova, ali ne, ne ide to tako. Vrijeme jest tu da protječe, a mi, mi smo tu da ga obogatimo i da mu damo vlastiti pečat i smisao….
    Uživala sam u šetnji kroz ovaj putopis ! LP

  2. danijela
    danijela
    04/05/2019 at 9:39 pm Permalink

    Suzo, baš mi drago, pozz šaljem

  3. Aljoša
    Aljoša
    11/04/2019 at 11:18 am Permalink

    Lijepo je kad se užitak dijeli s drugima, a ovdje je riječ o dvostrukoj ljepoti,sinergiji umjetnosti pisanja i fotografije.VP Daniela 🙂

  4. danijela
    danijela
    04/05/2019 at 9:39 pm Permalink

    Aljoša fala od srca, veliki pozz

  5. mirko1
    11/04/2019 at 1:10 pm Permalink

    Veoma lijepo. S velikom sam pažnjom ponovno pročitao ovaj vrijedan tekst.
    LP Danijela

  6. danijela
    danijela
    04/05/2019 at 9:38 pm Permalink

    Veliko fala Mirko, pozz

  7. boba grljusic
    boba grljusic
    11/04/2019 at 5:14 pm Permalink

    Lijepo. Kao što reče Aljoša i mene kao i njega veseli dvostruki užitak riječi i fotografije .
    pozdrav tebi

  8. danijela
    danijela
    04/05/2019 at 9:38 pm Permalink

    Bobo i meni je zadovoljstvo na ovakvom komentaru, puno fala

  9. AnjaL
    11/04/2019 at 6:26 pm Permalink

    Baš lijepo, odiše radosnim pripovijedanjem i spontanošću. Vp!

  10. danijela
    danijela
    04/05/2019 at 9:37 pm Permalink

    Anja, drago mi , pozz

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.