Riječi bdiju nad opustošenom
izgubljenom zemljom.
.
Zakopala sam prazne prste
u crnilo nedorečenosti, ispisujući nove stranice
prolaznog života.
.
Izvan svjetlosti kreiram noć
možda posljednju koja će raširenih ruku
dočekati svitanje.
.
Svjesna kako ćeš jednom leći pored mene
šaputati mi o vremenu
kada me ovdje više neće biti.
.
Tada bit će kasno za sve
nedovršene priče koje su nas prešutjele
tišinom obljubljene.
*
Silence
Marija
Suzana Marić
Mihaela
11/08/2012 at 6:23 am Permalink
Lijepe su to misli u tvojoj pjesmi al tako mora biti i mislim da je to sasvim u redu 🙂
11/08/2012 at 8:07 am Permalink
Perlaa, ovo je topla, emocijom ispunjena ljubavna pjesma. Pjesma duše. :)Veliki pozdrav!
11/08/2012 at 9:01 am Permalink
Lijepa i tužna.. 🙂
11/08/2012 at 9:41 am Permalink
Evo brzo jedan 🙂 da te razvedri..jako lijepo iako tužno, pozdrav Perla !
11/08/2012 at 10:10 am Permalink
Kako je lijepa duša iskrene poetesse.
Srdačan pozdrav!
11/08/2012 at 5:14 pm Permalink
Pjesma ljubavna omotana tugom, ali predivna u svojoj izrečenosti. Drgačija od tvojih, nema kosti, ali ima skrivene savršenosti…
“Zakopala sam prazne prste
u crnilo nedorečenosti, ispisujući nove stranice
prolaznog života.”
Ja ću samo reći da si ovom pjesmom otkopala jedan drugi bunker poezije gdje tvoja riječitost i moram reći inteligencija umjetnice (a vjerujem i općenito) dolazi do izražaja još više…
Gogili, jednostavno divno.
Moja je oduševljenost ovom tvojom temperom stihova na rubovima duge….
LP
12/08/2012 at 9:04 am Permalink
Drugacija pesma, ali emotivna i blaga u izricaju, meksa.
Lep pozdrav Perla 🙂
12/08/2012 at 4:21 pm Permalink
Ljudi, volim što ste tu 🙂 Hvala od srca.
13/08/2012 at 11:07 am Permalink
nježno blu…:)