Ja sam
tek slučajna prolaznica
na krivudavim obalama
tvojih uzburkanih oceana
orahova ljuska
na pobješnjelom
valu htijenja
bijelih jedara
ja sam
susret iznenadni
u potresu svijeta
lava koja plavi
tratine
stoljećima zelene
samo uzdah sam
lutajuće duše
na autostradi
svih tvojih
uzaludnih nadanja
voljena tvoja bila
u svitanju i smiraju
vrba tužna
kapljica sreće izbrisana
u spomenarima ostadoh
samo oblak lutalica.
Suzana Marić
Marija
Aljoša
09/02/2016 at 12:35 pm Permalink
🙂 LP
09/02/2016 at 5:14 pm Permalink
Pjesma izazove uzdah tuge. Svi ti mali, suptilni motivi prolaznosti moraju izazvati drhtaj blagost u srcu. 🙂
09/02/2016 at 6:05 pm Permalink
Lijepa pjesma.
Pozz 🙂
09/02/2016 at 9:39 pm Permalink
Jako lijepo, užitak 🙂
10/02/2016 at 1:01 pm Permalink
Ja jesam zvuči kao tvrdnja ,no nisi me posve uvjerila uto jer …..nešto nedostaje ,naravno to je moj osjećaj nakon čitanja vrlo lijepe pjesme .
pozdrav tebi