Jablanovi

Možda bih još uvijek stigla
sjećanjem dohvatiti sve one starce,
izgubljene plastu kao neka igla,
koji rađali su moje prve žmarce 

već za onih dugih šetnji
za sve moje male stope
i za svaki onaj raspust ljetni
kad se mlada srca tope,

kad promatrali smo jablanove drvorede
pored sjajnih vila i kućica slatkih
što su se naslanjale na čvrste grede
već u dvorištima ograda kratkih

pod kojima znali bismo blagovati.
Kako bijah nezrela i mlada,
mogli su mi svaka čuda dati,
mada bilo je i čokolada,

sve za djevojačku igru i zabavu:
lutke krasne od papira
s raznobojnim haljinama balu
gdje i vjetar jablanima svira,

ali još i više ptičje razno.
Na balkonu bljeskale se šljokice,
važno da mi nije prazno,
koje sam presvlačila za lokice

da bi one s nama pile kavu,
naravno, sa šlagom,
da bi našle notu pravu
onom suncu dragom

koje me je uspavljivalo,
zajedno i s jablanovim granama,
dok je srce moje već počivalo
u sjeni što je rasla nad nama.

Kad bih se probudila
nosili su me na plećima,
a noć bi me pobudila
da se stisnem k većima.

Nestala je sjena jablanova,
najtoplijeg zaklona od kiše
koja se odbijala od krova,
a pod njima djetinjstvo mi diše.
‎utorak, ‎30. ‎svibnja ‎2017. 12:09:30

 

4 komentara za "Jablanovi"

  1. Marija
    19/11/2017 at 2:41 pm Permalink

    Nevino, blaženo djetinjstvo. Rast među jablanovima, snažim i pažljivim osobnostima, ostavlja mio trag u duši. Lijep izričaj, užitak čitanja.:)

  2. Gordana
    19/11/2017 at 10:28 pm Permalink

    Puno pohvala i puno mi znače, a bio je i užitak pisanja i prisjećanja. Lijepi pozdrav i hvala, Marija. 🙂

  3. Dragica Meyer
    20/11/2017 at 7:59 pm Permalink

    Jako lepa i skladna pesma, i divno detinjstvo! VP Gordana 🙂

  4. Gordana
    21/11/2017 at 3:27 am Permalink

    Hvala :-). Lp

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.