Proljeće je bilo mirisno dah da zastane
i iz njega je u moj život ušla Jasmina,
bila je slatka kao zrele trešnje rane
i zanosno je ljubila usnama boje vina.
Kosu je imala plavu i ono izvjesno nešto
tako vitka i krhka kao trave visoke vlati,
pod kožu je ušla i srce mi zarobila vješto
za nju sam bio spreman i prijatelje k vragu slati.
A onda mi je priznala da drugoga voli,
da sam joj zabava bio i da žali zbog svih laži,
na otvorene rane mi je stavila soli,
dugo je poslije morala votka tugu da mi blaži.
I sada dok sjedim u bistrou kraj staroga kina
zamišljam kako trešnje u starom kraju zriju,
pitam se gdje li je sada plava Jasmina
i sjećanja na mladost ugodno mi dušu griju.
28/04/2012 at 10:06 am Permalink
ah.. što bi bez sjećanja bili, kako onih lijepih, sjetnih, tako i onih drugih… a sva nas obilježvaju na ovaj ili onaj način,
zato i lijepe pjesme nastaju :))
28/04/2012 at 10:15 am Permalink
Secanja ce uvek zagrejati dusu kad joj je potrebno. Lepa prica kroz stih. Pozdrav Marko 🙂
28/04/2012 at 10:26 am Permalink
Nas te krhotine, ti dijelovi nas, te nas koji smo bili, eto posjetimo sjećanjem, nekim putem prema jugu, ili prema danima nježnim, satima proživljenim… i stvorimo pjesmu.
“Zamisljam kako trešnje u starom kraju zriju
pitam se gdje li je sada plava jasmina
i sjećanja na mladost ugodno mi dušu griju”
Veoma lijepo.
POZDRAV!
28/04/2012 at 10:53 am Permalink
Sviđa mi se taj tvoj urbani, a romantični, boemski ugođaj. Pa i kada gubimo, ne izgubimo se. Veliki pozdrav Marko. 🙂
28/04/2012 at 12:25 pm Permalink
Sjetna sjećanja jednog davnog života…predivno utkana u stihove dragi braco!!Stvarno predivno!
Seka šalje osmjehe od ♥ i veliki topao zagrljaj! 🙂 🙂
P.S. Hvala za linkove!Pronašla sam na njima ostatke tvrđave ponad Vrbasa na kojoj sam nekad provodila neke sate,dane,tjedne… 🙂
28/04/2012 at 12:27 pm Permalink
http://youtu.be/kQ6dcm65UOo
sjeti me na jeda stari stari hit
pozdrav:)
28/04/2012 at 1:53 pm Permalink
Lijepo Marko.
i sada dok sjedim u bistrou kraj staroga kina
zamišljam kako trešnje u starom kraju zriju
pitam se gdje li je sada plava jasmina
i sjećanja na mladost ugodno mi dušu griju
Eto iako te zajebala, sjecanja dušu griju.
Ili je to od onog sto pijes u bistrou? 🙂
Pjesma baš ostavlja osjećaj prošlosti.. super.
28/04/2012 at 4:10 pm Permalink
Ti Marko i ne znaš drugačije no ovako lijepo
pozdrav tebi
28/04/2012 at 5:29 pm Permalink
eto iskreno prva i strofa su mi posebne
bar iz moga kuta gledanja pošto ja ne vežem toliko rimu i stihove
hhiihihihihi
al’ kraj je poseban
sada dok sjedim u bistrou kraj staroga kina
zamišljam kako trešnje u starom kraju zriju
pitam se gdje li je sada plava jasmina
i sjećanja na mladost ugodno mi dušu griju
lijep dan ti želim MG
SFD
28/04/2012 at 8:41 pm Permalink
Proljece je dobra inspiracija 🙂
Hvala vam na izdvojenom vremenu i trudu prijatelji.
Laku noc!