Jedan čovjek hoda
labirintom gradskih ulica,
sam je ispod nebeskog svoda
u moru nepoznatih mu lica.
Jedan čovjek luta,
u glavi mu samo jedna tema,
pogled mu preko mase pluta
ali nje nigdje nema.
Jedan čovjek traži,
srcem u kojem spava tuga,
osmijeh njemu najdraži
da bude njegov sluga.
Jedan čovjek iz grada ode
s mislima što u prošlost bježe,
stazama koje nikamo ne vode
da zaliječi rane svježe.
Marija
07/07/2012 at 8:20 am Permalink
Marko, uvijek me zadiviš tečnošću i spontanošću svoje rime. Nosiš tu melodiju u sebi. Lijepo si prenio osjećaj na nedefiniranog Njega, odmakao se kao autor od nečega što zna jako zaboljeti; taj splet ulica i staza koje ne vode nikuda, koje zatvaraju horizont i ostavljaju beznađe. Veliki pozdrav Marko 🙂
07/07/2012 at 10:30 am Permalink
Jedan čovjek iz grada ode
S mislima što u prošlost bježe
Stazama koje nikamo ne vode
Da zaliječi rane svježe
Najbolje iz grada u prvu birtiju zalječiti te rane….. hehehe
Super tečno, kao vino.
LP
07/07/2012 at 11:25 am Permalink
super!!
07/07/2012 at 5:52 pm Permalink
Jedan čovjek traži
Srcem u kojem spava tuga
Osmijeh njemu najdraži
Da bude njegov sluga
MG sa ovom si me oduševio, ma super je, predivnoća od pjesme
lijep dan želim
SFD
07/07/2012 at 8:42 pm Permalink
Hvala vam moji vjerni suputnici!
Laku i, koliko je moguce, svjezu noc vam zelim!