Jedne prosinačke zime
nesvjestan još sebe
ucrtao sam tvoje ime
ispod krila
jer u tom času
u tom trenu
ti si jedina bila
lahor u mojoj kosi
nježnost poljupca
na mom licu što se rosi
ledenim zrakom
dok me potiho omotavala tuga plaha
nekim svojim mrakom
onako tiho bez daha
U tom vremenu znao sam što nam treba
jer misao je bila vođena
ispisao sam slovima neba
ispod krila
“ponovo rođena”
…moja vila
Mihaela
Marija
boba grljusic
08/09/2012 at 11:20 am Permalink
lijepo je citati,sto ljubav percem svojih krila pise:)
08/09/2012 at 2:53 pm Permalink
Jako lijepo Kristian, pozdrav za tebe !
08/09/2012 at 3:25 pm Permalink
Tako joj lijepe pjesme pišeš,divno je znati da ima postojanih ljubavi. Pozdrav Kristiane. 🙂
08/09/2012 at 3:31 pm Permalink
Blago tvojoj vili Kristiane. Lep pozdrav 🙂
08/09/2012 at 5:20 pm Permalink
U tom vremenu znao sam što nam treba
Sigurno je da i danas znaš kao i nekada što vam treba zato ovako lijepe pjesme nastaju.Pozdrav Kristijan.
08/09/2012 at 7:32 pm Permalink
Zanosno i romantično. Ljubav je najljepši san.
Pozdrav!
08/09/2012 at 9:36 pm Permalink
onako tiho bez daha ,ljubav plaha,
mladenačka ,slovima neba pišeš, 🙂
09/09/2012 at 3:56 am Permalink
“ponovo rođena”
…moja vila
hm, patiš za ”svojom vilom života”
jutro pippo
sfd
10/09/2012 at 10:23 pm Permalink
Pozz Kiki, rasplaka sam se kad sam citala tvoje pjesme,ko i uvjek predivne su a jako su me dirali u dubina srce. jako mi je drago da sam te ovdje nasla,veliki pozz a jos veci kiss……Barbie