Jednom, kad ostanemo sami

Jednom si me rukom dizala u raj,

drugom spuštala u pakao;

išao sam iz krajnosti u krajnost,

novi si početak pretvarala u kraj,

trenucima sreće određivala si trajnost.

 

Smiješkom si mi smiješak vraćala na lice,

odbijanjem svakim privlačila me više

živio sam život lutalice

tražeć` staze koje mi te skriše.

 

Zaborav tvoj mač je usred srca

podijelio ga zauvijek na dvoje

jedan dio još za tebe kuca

vrijeme nikako da učini svoje.

 

I kad krene lijes sa tijelom mi u tami

na škripavim kolima što se sporo kreću

ti ni tada nećeš stojati po strani

kad svi odu da zapališ mi svijeću.

 

Do tada ja voljet ću za tebe

u nadanju polazit će dani,

svi tražimo jedan dio sebe

jednom, kad ostanemo sami…

6 komentara za "Jednom, kad ostanemo sami"

  1. julija
    11/06/2012 at 6:44 pm Permalink

    Sani, nema te, a onda bljesneš. Ovu si pjesmu pisao po mom guštu. Čita se u jednom dahu, smjenjuju se snažni, a opušteni stihovi. Zadnje dvije strofe svojom snažnom slikom izazivaju navalu osjećaja. A da volim tvoju rimu, to ti ne moram više naglašavati. Veliki pozdrav 🙂

  2. marissa
    11/06/2012 at 6:53 pm Permalink

    Jako lijepo.
    Blažena nada
    “Jednom, kad ostanemo sami”
    Pozdrav!

  3. dragica meyer
    11/06/2012 at 7:09 pm Permalink

    Nema te Sani, pa se javis jako dobrom pesmom. Lep pozdrav 🙂

  4. Jim Corbet
    11/06/2012 at 9:17 pm Permalink

    Bravo Sani, odlična pjesma, u rangu je s onom koju ti često spominjem da mi je jedna od najljepših – Ruža u grobu – odlično napisano,sjajna rima, pozdrav pajdo !

  5. SAFOS
    11/06/2012 at 9:32 pm Permalink

    Dobra pjesma!
    pozdrav!
    Safeta

  6. d.gortan
    11/06/2012 at 9:50 pm Permalink

    Bravo!!! Malo mi je čudna riječ ”stojati”, nekako mi više paše riječ ”stajati”. Ali to je samo moje mišljenje. Pozdrav!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.