kad bih prošaputala
o jeseni
tvoje bolne uši
zaštitu ruku bi tražile
tvoji obrazi bi problijedili
oči nemoćne bez suza
usne bi se stisnule u muci
prsti bi grčevito stezali
đepove traperica
srce bi u panici lupalo.
zato ću šutjeti
mjesto mog šaputanja
slušaj kako ljeto umire
slušaj zaglušnu glazbu
lišća na stazi
slušaj tišinu kiše
i gledaj boje kako polako
gasnu
kao krvavo predvečerje
Lav
Suzana Marić
julija
16/11/2012 at 12:09 pm Permalink
đepove- džepove
Baš si mu dala izbor. Kao stari Ford kad je rekao; Kod mene možete kupiti bilo koju boju forda pod uvjetom da je crna, 🙂
A pjesma je vizualno lijepa.I zvukovno je zanimljiva; tišina izvana, a iznutra osjećaji vrište. 🙂
16/11/2012 at 3:16 pm Permalink
i gledaj boje kako polako
gasnu
kao krvavo predvečerje
pozdrav !
16/11/2012 at 4:09 pm Permalink
Baš bolno odjekuje tvoja pjesma o jeseni.Pozdrav Iluzijo.
16/11/2012 at 4:13 pm Permalink
hm, onako crna pjesma ali dobra, sviđa mi se
veče
sfd