02 rujna 2021
Autor: Suzana Marić
Kategorija: Dječje, Pejzažna
Možda ćeš je sresti negdje na putu
Staricu, odjevenu u haljinu žutu
Koja šarene boje i kistove ima
Pa boji, crveni, žuti sa njima.
*
Slikarica vrijedna doista to je
Drveću sad daje vatrene boje
A nađe se na njemu i boja žuta
Što ju je izvukla iz kaputa.
*
Kamo god pođe, gdje god stane
Tu akvarel boja odmah nastane,
A ona kroči dalje, nema mira
Svojim prstima sad voćke dira.
*
Sve to radi bez imalo buke
Zriju kruške, crvene se jabuke
Gore na stablu plave se šljive
Iz suhog lišća proviruju gljive.
*
Vjetar ju prati, lagano piri
I sve te slatkaste mirise širi
No, nekad i on malo pobjesni
Pa su mu svi kutovi tijesni.
*
Tada se u krošnje zaplete
I sve lišće na tlo pomete
Pa se nestašno igra sa njima
Igra traje dok ne dođe zima.
(Ili dok lišća na tlu ima )
Mihaela
Tonka
03/09/2021 at 6:59 am Permalink
A ona kroči dalje, nema
Svojim prstima sad voćke dira.
Nedostaje li riječ mira?
Slika za slikom. Divna paleta!
03/09/2021 at 8:27 am Permalink
Mare, fali, ali kako sam je samo fulala ☺
04/09/2021 at 12:54 am Permalink
Vrlo lijepa pjesma!! Pozdrav Suzana!
04/09/2021 at 6:41 am Permalink
Pamtim onu Cesarićevu… kako šeta kroz baštu… I tvoja je lijepa u svom obilasku 🙂
04/09/2021 at 6:51 am Permalink
Ljepota boja i mirisa. 🙂
04/09/2021 at 11:22 am Permalink
Hvala vam najljepša, Očarani! Vaši kometari moj su poticaj ❤💙