Šumi lišće, duša mi luta, baladu išće, dal pisati pjesmu želi il' jesenje kiše, nebo diše sumorne oblake sive, život se tragom skrivenih zvijezda kreće, u snovima vjetrom što vale diže više, brodicu nejaku, zar slomi jedra i rebra… Sva snaga moja ljubavlju satkana, ljepotom duše na izvoru davne sreće, k'o niske školjki na žalu zgaženi, isprani od kiše, i srce već teško diše, u njedrima balada se dahom guši, ruka čvrsto stišće krunicu svetu… Gdje god da krenem svud tuga siva, crno nebo i more, kiša jesenska rumori, suho lišće obuklo boju zlatne duge, titra svjetlo nade u srcu što grca, snena duša prognana koprenom tame, u tajnama dubina uranja mi duša snena… Bljeskom se propinju vali bijeli, tražeć milost iz modrih dubina svetih, skrivenih čežnji u meni nemoć treperi, sanjarim vedrinu al' mjesec žuti tuguje, prašina mu srebrena prosuta po nebu, putove gazi lutalica bez cilja u noći… Vjetar huči nosi pjenušac srebreni, hladi se duša života u jesenskoj noći, žuti listovi jesenski u zraku u mraku, k'o ždralovi krilima lepetaju tajnovit let, život tkan u kovačnici mjehom od zlata, dal naći ću put do vrata, gdje poeta spava…
20/11/2012 at 8:50 am Permalink
Dirljivi i lepi stihovi jesenje melanholije. Zadnja strofa mi se posebno svidja.
Lep jesenji pozdrav Dinko 🙂
20/11/2012 at 9:20 am Permalink
Vjetar huči nosi pjenušac srebreni,
hladi se duša života u jesenskoj noći,
žuti listovi jesenski u zraku u mraku,
k’o ždralovi krilima lepetaju tajnovit let,
život tkan u kovačnici mjehom od zlata,
dal naći ću put do vrata, gdje poeta spava…
pozdrav
20/11/2012 at 9:41 am Permalink
Jesen u ovoj pjesmi ipak ima kategoriju nečega lijepoga, jer je sve, pa čak i jesen prolazna.Jaki i zadivljujući stihovi! Pozdrav pjesniku.
20/11/2012 at 10:48 am Permalink
Još jedan ostvaren sklad između slike i pjesme. Sumornije tonove donosi jesen, duša traži baladu, prilagođava se okolišu. Sjetna ljepota u očekivanju vedrine.Sunčani pozdrav i široki 😀 Dinko.
20/11/2012 at 2:52 pm Permalink
Dinko , ova pjesma je živa, ona naprosti DIŠE.
Srdačan pozdrav!
20/11/2012 at 7:20 pm Permalink
Ne znam što bih više pohvalila, sliku ili riječi. Svaka nova sve je snažnija. Pozdrav Dinko 🙂
20/11/2012 at 11:01 pm Permalink
Šumi lišće, duša mi luta, baladu išće,
dal pisati pjesmu želi il’ jesenje kiše,
lijepo napisano dinko, rimom ste joj dali još veću draž čitanja i maštovitost samoj slici
lijepu noć želim
sfd
21/11/2012 at 12:04 pm Permalink
Vjetar huči nosi pjenušac srebreni,
hladi se duša života u jesenskoj noći,
žuti listovi jesenski u zraku u mraku,
k’o ždralovi krilima lepetaju tajnovit let,
život tkan u kovačnici mjehom od zlata,
dal naći ću put do vrata, gdje poeta spava…
Prekrasno Dinko.
Uzitak za oči i dušu.
LP
21/11/2012 at 11:44 pm Permalink
🙂 predobro dragi Dinko
veliki pozdrav