Jesen je u mojoj duši,
magla mi je u mislima,
zla sudba me polako guši,
htio bih biti i ja sa svojima.
Na krilima mašte često letim tamo
ali ta java Bog da je ubio,
budi me i prekida samo,
ne da mi da budem gdje bih rado bio.
O nebo visoko sažali se jednom
nad jadnikom ovim željnim skrbi tvoje,
ublaži mi tugu u životu bijednom,
daj da i ja vidim najmilije svoje.
Suzana Marić
julija
15/09/2012 at 9:20 am Permalink
Teška je tvoja pjesma Marko, toliko nesreće u stihu, toliko nostalgije, tuge. A pjesma predivna. Kako tugom tugu otjerati? Veliki pozdrav 🙂 🙂
http://www.youtube.com/watch?v=qTRn7MxNiQY
15/09/2012 at 11:39 am Permalink
jako lijepi i jaaako tužni stihovi,odvojenost od doma ,teško pada,zadnja kitica je vapaj. pozdrav
15/09/2012 at 7:07 pm Permalink
Ublaži mi tugu u životu bijednom
Daj da i ja vidim najmilije svoje
tužno ali dobro napisano, puno pozdrava, sfd
15/09/2012 at 7:49 pm Permalink
Marija, En, Song; hvala što me pratite.
Ugodne večernje sate vam želim!