Mokre ulice uzdaha
pjevaju tugaljivu operetu
dok teški oblaci na nebu
broje jata selica u letu.
Kao siva kraljica šutnje
zavladala je melankonija sada
i šarena živost ljeta je nestala
u sumaglici opustjelog grada.
Jesen nam je u goste stigla,
na ulice izvela kišne kapute
a uspomene s mora su počele
kao lišće na drveću da žute.
Doći će opet jedno novo ljeto
puno preplanulih bedara i leđa
i na plaži će se opet sretati
skriveni pogledi ispod vjeđa.
26/09/2012 at 4:14 pm Permalink
Oproštaj s još jednim ljetom…
Lijepa pjesma,
pozdrav Marko!
26/09/2012 at 4:22 pm Permalink
Doći će opet jedno novo ljeto
Puno preplanulih bedara i leđa
I na plaži će se opet sretati
Skriveni pogledi ispod vjeđa
Jako dobra pjesma. Još jedna sličica iz života i njegovih ciklusa. Uvijek se zadivim tvojim varijacijama u kojima pejzaž oplemenjuješ prisutnošću čovjeka. Veliki pozdrav Marko. 🙂
26/09/2012 at 5:26 pm Permalink
Puno preplanulih bedara i leđa
lijepa pjesma MG, mnogo mi je super, veče ugodno ti želim kroz jesenske šarene boje, sfd
26/09/2012 at 6:13 pm Permalink
simpatično.pozdrav
26/09/2012 at 6:29 pm Permalink
Lijepa jesenska sonata… Pozdrav Marko!
26/09/2012 at 6:59 pm Permalink
Hvala puno društvo! Oproštaj od ljeta mi uvijek teško pada 🙂
Ugodne večernje sate vam želim!
26/09/2012 at 9:26 pm Permalink
Jesen nam je u goste stigla
Na ulice izvela kišne kapute
A uspomene s mora su počele
Kao lišće na drveću da žute
da sam slikar kakvu bi sliku naslikala od ovih i svih stihova.Naklon Marko.
27/09/2012 at 7:17 am Permalink
Ma, tvoja je rima nebeska…pozz i pusa od ♥ile!
27/09/2012 at 8:22 pm Permalink
Stefi, Vilo jedno veliko hvala od mene 🙂
Laku noć vam želim!