Mistične su jesenje kiše
Dok šume glasno prije zime
A moje srce ništa tiše
Ponavljajući tvoje ime
Mistične su i lišća boje
Uz parkove, ceste i pruge
Kao srce šareno moje
Od poljubaca tvoje duge
Mistična je jesen u meni
Jer se tvojim imenom piše
Koracima u mojoj zjeni
Dok padaju jesenje kiše
02/10/2012 at 7:43 am Permalink
Kristiane, ova je pjesma na tragu jednog Cesarića. Čestitam.
Rima po svojoj prirodi ograničava izraz, ali ona ga obogaćuje i dovodi do savršenstva pod uvjetom;
da djeluje tako da se ne osjeti, kao začin pjesničkog izraza, kao uobičajeni govor koji teče gotovo nesvjesno ravno u srce čitatelja, da nije zagušena pretjeranim, istrošenim ukrasima, nego da snažno, čisto, jasno uokviruje dojam. Veliki pozdrav Kristiane 🙂
02/10/2012 at 9:17 am Permalink
predivna pjesma u rimi, bravo Kristian !
02/10/2012 at 9:54 am Permalink
ti si svaki dan sve bolji, i slika zaokružuje dojam, čestitke Kristian.LP
02/10/2012 at 5:35 pm Permalink
Mistična je jesen u meni
Jer se tvojim imenom piše
Koracima u mojoj zjeni
Dok padaju jesenje kiše
ova mi je posebna kao i slika koju si odabrao, puno pozdrava pippo
sfd
02/10/2012 at 6:18 pm Permalink
Vrlo lijepo i skladno. Pjesma je stvarno pitka, pravi poetski biser.
Pozdrav!