Stiže jesen, toplom bojom lišće kiti, ja poželjeh beskrajne milje preći, vidjeti to divno šarenilo mojih želja, osjetiti pulsiranje života u mom srcu, grliti to rumeno nebo u odsjaju mora…
Po utabanim tragovima obalnog žala, ja tražim tragove ljubavi poput leptira, sreća me plavi, sunce mi dušu grije, ja sanjam snoviđenje mojih želja, i čekam novo svitanje jesenskih boja… U toplini jesenskog jutra ja poželjeh Tebe, otvorena srca, proljetnom te ružom zvati, zauvijek pamtiti taj trenutak buđenja, u dolini mojih nemira, Tebe, boginjo ljubavi, smiruješ uzbuđene valove moje žudnje… Smiraj dana, jesensko sunce blaži dušu, blizina obale mora postaje sve bliža, u tragovima žala postaješ stvarna, dražesnu ljepotu tvoju sanjah dodirima, taj začarani krug mojih ljubavnih snova…
26/11/2012 at 8:27 am Permalink
U sivo vlažno jesenje jutro dobiti ovakvu prekrasnu sliku praćenu stihovima koji niču direktno iz duše, može biti samo melem koji blaži dušu. Veliki pozdrav Dinko 🙂
26/11/2012 at 10:22 am Permalink
Hvala ti od srca draga Julija 🙂
26/11/2012 at 4:21 pm Permalink
boginjo ljubavi,
smiruješ uzbuđene valove moje žudnje…
Predivno napisano, pozdrav Dinko !
26/11/2012 at 6:14 pm Permalink
Kasnoj jeseni podario si svoje bogate plodove čarobnih stihova.
Nama obasjao kišne dane.
Srdačan pozdrav!