Kad raznježi se u tišini duša u sjećanju uvelo cvijeće zamiriše, rađa se vjetar čudnovatih misli što za otkucaje vremena ne zna. Usahla jabuka na grani jesenskoj zviždukom reskim burom šibana moli violončelo da tiho svira, gudalo u ruci neznana svirača drhti. Zadržah se u trenutku bezvremena kao kakav rastanak u prostranstvu, samo su uveli vjetrovi sjećanja dok palim luč u očima da ne lutam. Kojeg proljeća je cvala jabukova grana ukrašena ružičasto bijelim laticama, gdje se krije vrijeme snoviđenja, leta šarenih leptira i sretnih uzdaha. Jedan ples, jedan tango, jedna žena, kad ugledah te draga, srce ne gasne od pjesme strasne, umrijet mi se neće, zaiskri sreća na vratima vremena vječna…
04/01/2013 at 8:30 am Permalink
http://www.youtube.com/watch?v=kwulP4Q-tCg
04/01/2013 at 9:10 am Permalink
Melanholicna atmosfera cini pesmu jos lepsom Dinko,
Lep pozdrav 🙂
04/01/2013 at 9:49 am Permalink
Čista ljepota i poezija. Gledati suhu jabuku i oživjeti mislima pjesnika njezin životni put, sve mijene ljepote kroz koje je prolazila. I prenijeti simboliku na svoju intimu. Veliki pozdrav Dinko 🙂
04/01/2013 at 10:40 am Permalink
Hvala !!! 🙂
04/01/2013 at 3:21 pm Permalink
Jedan ples, jedan tango, jedna žena,
kad ugledah te draga, srce ne gasne
od pjesme strasne, umrijet mi se neće,
zaiskri sreća na vratima vremena vječna…
zadnja strofa posebno, ostao sam zatečen ali lijepo, milo i drago
dinko puno pozdrava
sfd
04/01/2013 at 4:06 pm Permalink
krasni stihovi dinko, slikas rijecima kao kicicom
lijep pozdrav:)
04/01/2013 at 4:42 pm Permalink
Prenio si tvojim stihovima neponovljivost ugođaja na čitatelja. Usahla jabuka na grani jesenskoj, mali violončelo…vrijeme kao da je stalo u prostranstvu vječnosti.
Srdačan pozdrav Dinko!
04/01/2013 at 10:38 pm Permalink
kao i mnogo puta do sada pravo u dušu 🙂
lijep pozdrav